BRATE,SETRO!
Da li si se vec pripremio-la za susret sa svojim Gospodarom? Zamisljas li sebe u hladnoj rupi bez dna, daleko od svoje porodice, od svoje zene i djece koji su vec zaboravili da si nekada bio-la medu njima na dunjaluku, a kako te i ne bih zabpravili kada su zauzeti sami sobom! Koliko li je samo...

naroda bilo na ovom dunjaluku, pa eto, njima ni traga ni glasa.Allah ih je unistio zbog njihove neposlusnosti Njemu! "Prije vas su mnogi narodi bili i nestali,zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrsili oni koji su Poslanike u laz ugonili."(sura- Ali'Imran,137.Ajet)

Zbog kratkotrajnih dunjaluckih"uzitaka" ti su ljudi prodali vjecne blagodati Ahireta. Zelis li i ti da budes jedan-na od njih!? Zelis li biti od onih koji slijepo lutaju na dunjaluku i koji ce slijepi biti prozivljeni kod svoga Gospodara!?
Covjekove puste nade na dunjaluku iznenada i uvijek prekida smrt! Smrt o kojoj veoma malo ili uopce ne razmislja. Zasto!? Zar kaburovi koji opako izviru iz zemlje ne predstavljaju dovoljnu opomenu razumom obdarenim!? Ti kaburovi od kojih se kosa dize na glavi, upravo su oni boraviste svakog covjeka koji ce smrt okusiti.

Zar smo stvoreni samo radi dunjaluka i njegovih blagodati? Pa, niko nikada nije ponio nista sa sobom i nikome nista ne pripada na Ahiretu, osim njegovih dobrih djela koja je cinio iskreno u ime Allaha.

"Znajte da zivot na ovom svijetu nije nista drugo do igra,razonoda i uljepsavanje, i medusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje ciji rast poslije kise odusevljava nevjernike, ono zatim buja,ali ga poslije vidis pozutjela,da bi se na kraju skrsilo. A na onom svijetu je teska patnja(nevjernicima), i Allahov oprost i zadovoljstvo(vjernicima);zivot na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje."(Kur'an:Al-Hadid,20.Ajet.)

Prenosi se da se Isau alejhi sellam,prikazao dunjaluk u liku krezube starice koja je bila okicena svim postojecim ukrasima. Isa alejhi selam,je upitao:"Koliko si se puta udavala?"Ona odgovori:"Ne znam ni broja." Isa alejhi selam rece:"Jesu li svi umrli za vrijeme tvoga zivota ili su se svi razveli od tebe?"-Naprotiv,ja sam njih ubila!"-odgovori ona Na tojoj Isa alejhi selam,rece:"Tesko tvojim preostalim muzevima,kako se nisu poucili sudbinom tvojih ranijih muzeva;ti ih ubijas i unistavas jednog za drugim,pa i pored toga nikako da te se pripaze!"

Kaze Uzviseni: "Onima koji zele zivot na ovom svijetu i ukrse njegove-Mi cemo dati plodove truda njihova i nece im se u njemu nista prikratiti.Njih ce na onom svijetu samo vatra peci;tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su na Zemlji radili i bice uzaludno sve sto su ucinili."(Sura-Huud-15.Ajet.)

Zar vrijedi zrtvovati vjecnost Ahireta i njegove ljepote u zamjenu za ovaj nistavni i prolazni dunjaluk? Ostroumnom i pametnom covjeku ne preostaje nista drugo nego da shvati da mu je smrtni cas blizi nego zila kucavica i da se treba spremati za taj veliki trenutak. Zabava i razvrat prestaju kada na vrata zakuca istina koju donosi Melek smrti, nemajuci milosti prema grijesnicima,kada ce ih odvojiti od drustva njihovih porodica i njima voljenih osoba i premjestiti ih u uzasnu samocu gdje ce biti prepusteni samim,a sebi.

Da li je iko do sada uspio zastititi se od smrti?Ljubitelji svojih strasti i pozuda nikako da se osvijeste, pa se potpuno nemarno odnose prema smrti, a kada im se smrt spomene, izbjegavaju govoriti o tome jer su oni upravo ti zbog kojih Allah kaze: "Reci: smrt od koje bjezite zaista ce vas stic. Zatim cete Onome koji poznaje i vidljivi i nevidljivi svijet vraceni biti i On ce vas o onome sto ste radili obavijestiti." (Sura-Al-Gumu'a.8.Ajet)

A nas Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaze:"Najpametniji su oni koji se najvise prisjecaju smrti." Medutim, svi smo uvjereni da cemo umrijeti, ali, niko se od nas ne priprema za smrt. Svi mi znamo i uvjereni smo u postojanje Dzenneta, ali, niko od nas ne djeluje da bi ga zasluzio, svi smo mi uvjereni u postojanje Dzehannema, ali, niko se od nas njega ne boji.

BRACO, SESTRE, podjimo Allahu i iskreno Mu se pokajmo "Da ne bih covjek uzviknuo:"Tesko meni,koliko sam samo duznosti prema Allahu propustio, cak sam se i izrugivao! "ili da ne bih rekao:"Da me je Allah pravim putem uputio,sigurno bih se Njegove kazne sacuvao"! ili da ne bih rekao kada dozivi patnju "Da mi se samo vratiti dobra djela bih stalno cinio." "Nikada,! Dolazile su pouke Moje pa si ih poricao i oholio se i nevjernik si bio." (Sura-Az-Zumar, 56-59.Ajet)

SMRT - zaboravljena istina

Jedan covjek je zelio upozoriti svoga sina da ne bude pohlepan za dunjalukom, nego da se sprema za smrt koja ce mu zasigurno doci - kada ce sve ostaviti iza sebe. Kada mu se smrt priblizila, napisao je svome sinu jedno pismo i rekao mu: "Sine moj, imam jednu zelju. Kada me budes zakopavao u zemlju, zelim da imam carape na sebi. I evo ti ovo moje pismo ali ga ne otvaraj osim kad ti bude jako tesko u zivotu."

Kada je otac preselio na ahiret duznost je bila na sinu da ukopa svoga oca sa carapama na nogama. Tako se zaputio imamu koji je bio zaduzen za ukopavanje mrtvih i rekao mu da njegov otac zeli biti zakopan sa carapama na nogama. Ovaj imam mu je to odma odbio rekavsi da se to krsi sa vjerskim propisima. Nakon toga, razocaran... otisao je kod drugog imama ali mu je i ovaj rekao istu stvar. Tada ga je panika pocela hvatati, njegov otac jos nije zakopan a vrijeme prolazi...sta da radi. Bilo mu je toliko tesko da nije znao kako da postupi pa je odlucio da vec sada otvori ono pismo koje mu je otac ostavio. Kada je otvorio pismo vidio je da tamo pise: "Sinko moj, vidis... cak ni carape nisam mogao ponijeti sa sobom u grob." Nakon toga je sin poceo razmisljati: sve za sto se borimo na ovom svijetu, sav imetak, svo bogatstvo - nista od toga ne mozemo ponijeti sa sobom u kabur, pa cak ni par carapa. Tada je shvatio da treba da se bori za ono sto moze ponijeti sa sobom u kabur - a to su dobra djela.

Jedan musliman je rekao: "Naucio sam se mnogo stvari od ucenih ljudi, ali samo nekoliko od tih stvari su mi usadjene duboko u srcu i na tom sam zasnovao svoj zivot." Kaze: "Vidio sam ljude i vidio sam da oni imaju nesto sto vole. Vidio sam da neki napustaju ono sto vole prilicno rano, dok neki imaju ono sto vole citav svoj zivot. Ali na kraju sam vidio, da niko od njih nista od toga ne nosi sa sobom u kabur. Sve sto vole, ostaje iza njih i tako sam odlucio da zavolim nesto sto znam da ce poci sa mnom u kabur. I tako sam procitao u knjigama ucenih ljudi da je jedina stvar koju nosimo sa sobom u kabur - nasa djela. Tako sam odlucio da pocnem voliti dobra djela i drzati se njih, jer sam saznao da ce ta djela ici sa mnom u kabur."

Covjek bi trebao da usporedi privremeni dunjaluk sa svim njegovim osobinama i vjecni ahiret, i stavi ih jedan pored drugog kako bi uvidio koji svjet je bolji i za kojeg se treba vise truditi. Nepravedno je od covjeka da zaboravi na smrt, koja mu moze svakog trena doci, i da se samo posveti ovom svijetu i radi samo za njega. Ko bude tako postupao, bojati se da se taj covjek nije dovoljno pripremio za smrt ako ga zadesi u takvom stanju. Smrt nikoga ne diskriminira, niti u vremenu, niti u mjestu, niti u starosnoj dobi - dakle sve nosi sa sobom i neznamo kada ce nam smrt doci i na koji nacin cemo umrjeti ali znamo da ce nam doci. Jednog naseg dobrog predhodnika su upitali na cemu on zasniva svoj oslonac na Allaha a on im je rekao: "Zasnivam na cetiri stvari." - i izmejdu ostalog je spomenuo: "Saznao sam da me smrt svakog trena moze zadestiti pa sam je pretekao." To jest, pretekao sam je dobrim djelima i prepremio se za nju.