Ako pitanje prava žene gledamo s islamskog stanovišta, sigurno je da nije puka slucajnost da Uzvišeni Allah, dž.š., stvori dvoje, muškarca i ženu. Buduci da je stvoreno dvoje, to nije isto kao jedno (,,a žensko nije kao muško’’ (3,36 ), postoje razlike izmedu dva spola cija se realnost ne može zanijekati u ime bilo kojeg oblika jednakosti. Sigurno je da te razlike nisu samo biološkog karaktera vec i psihološkog.
Pojava fenimizma u zapadnom svijetu donijela je mnogo nesrece ženi. U Evropi, sve do pocetka 20. stoljeca, žena je bila drasticno obespravljena. Ako je u predislamskom dobu žena bila tretirana kao ne-ljudsko bice ili kao životinja, u srednjem vijeku pa i u vecem periodu novog vijeka ta gledišta nisu se bitno promijenila. Medutim, danas pred kraj 20. Stoljeca, žena, narocito u zapadnoevropskim zemljama, dobiva tolika prava da ta prava, ne samo da pocinju ugrožavati, nego su duboko nagrizla njenu majcinsku (žensku) prirodu. Žena ,,se izborila’’ da bude u potpunosti ravnopravna s muškarcem, misleci da time dobija status koji joj uistinu pripada.

Buduci da za nama nije daleko sistem u kojem je prevladavalo marksisticko poimanje svijeta, u nastavku teksta vidjecemo kako je rješavano ,,žensko pitanje’’ u komunistickim zemljama. Mnogi komunisticki prvaci smatrali su da se emancipacija žene može postici njenim ulaskom, potpuno ravnopravno s muškarcem, u politiku i društvene poslove. Kao rezultat toga mogli ste u Ceškoj na drumu vidjeti žene koje voze teške teretne kamione, u nekim komunistickim zemljama žene su se spuštale u rudnike gdje su, rame uz rame, radile s muškarcima, a veoma teške poslove radile su i u fabrikama, zajedno s muškarcima, Žena je postala drugarica kojoj su se istovremeno i divili i ismijavali je. Istovremeno, njena djeca i porodica bili su zapostavljeni ili predati u ruke strane osobe, a djeca su bila lišena majcinske ljubavi i bliskosti. Relacije izmedu nje i njenog muža malo-pomalo zahladivale su, a nerijetko je igrala i ulogu ljubavnice nekog od nadredenih joj. To je ,,demokratija’’ koja se odnosi na jednakost polova u socijalizmu.

U kapitalizmu položaj žene bio je manje nalik položaju muškarca, žena je imala, unutar porodice, više tradicionalne privilegovanosti. Medutim, žena ponovno dovodi sebe u situaciju da bude zloupotrebljavana od strane muškaraca, to je, svakako, ponovo ovisilo o njenoj vezanosti za kucu i porodicu.

Što se tice modernog demokratskog svijeta, manje-više svjedoci smo da se žena sama dobrovoljno dala na korištenje muškarcima, pa cak i ženama (lezbijstvo) bilo direktno ili indirektno posredstvom medija, televizije i Interneta.

Ukratko cemo spomenuti najteže posljedice takvog odnosa na cjelokupno društvo. Naime, žena je potpalila vatru, ucinila da se zlo razmnožava velikom brzinom, dala poticaj muškarcu da bude njen saucesnik na tom putu ostavljajuci, tako sve sveto što joj je Uzvišeni Allah, dž.š, dao u amanet. Kada su namnožile te sramotne slasti i uživanja, javila se želja za perverzijama iz kojih se radaju monstrumi i cudovišta od ljudi. Te perverzije i nastranosti danas su, više nego ikada, prisutne da ih je nemoguce zaustaviti. Zlo ulazi i na velika i na mala vrata. Ono kosi sve, i djecu i odrasle. Seksualno iskorištavanje djece doseglo je zabrinjavajuce razmjere.
Rani predbracni odnosi postali su normalna stvar u svim zapadnoevropskim zemljama. Statistika za period od 1980 do 1991. godine govori da je broj parova koji su odlucili živjeti zajedno nevjencano u SAD porastao za 80 posto.

,Ko cini zlo bice prema njemu kažnjen, a ko cini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet ce, u njemu ce imati u obilju svega bez racuna.’’(40,40)

Stvoritelj koji je stvorio covjeka najbolje zna šta je za covjeka dobro a šta loše. Ako je Uzvišeni Allah odredio da se žena više drži kuce i porodice, za to sigurno postoje jaki razlozi i velika mudrost.,,Ja zaista znam što vi ne znate’’, kaže Uzvišeni Allah. Žena u islamu nije ni viša ni niža od muškarca, ona je naprosto drugacija. Da je ista kao i muškarac, zar bi je Allah, dž.š, stvorio? Niti muškarac može bez žene a niti žena bez muškarca; oni su sudbonosno vezani jedno za drugo. Razlika izmedu ova dva pola nije samo biološkog i anatomskog karaktera, razlike se u psihologiji, temperamentu, osjecanjima… Prema tim razlicitim osobinama date su im i razlicite dužnosti.
Islam ženu nije lišio posla izvan kuce, niti njenih društvenih aktivnosti. Ona na to ima pravo, u tome je narocito treba podržavati ako pokazuje sposobnosti za neke poslove i zvanja. Medutim, žena najprije mora izvršiti obaveze prema kuci i porodici, dakle, mužu i djeci. Tek tada, uz obavezno muževo odobrenje, žena može da se ukljuci u poslove za koje je sposobna i kvalifikovana, ali, opet, u granicama dopuštenog sa stanovišta šerijata.

Cinjenica je da je Uzvišeni Allah, dž.š, kroz kur’anske propise i tradiciju Svoga poslanika s.a.v.s, posebno zaštitio ženu od zloupotreba i nepravdi koje joj prijete od pokvarenih i nebogobojaznih muškaraca. Odgovornosti žene potpuno su iste odgovornostima muškarca kada je u pitanju vjerovanje, cinjenje dobra i zla.

''Nijednom trudbeniku od vas trud njegov necu poništiti – ni muškarcu niti ženi - vi ste jedni od drugih.''(3,195)