WELCOME DOBRO DOSLI
   
  mU$A
  ZENA
 

 
Uzvišeni Allah dz.š. je vjernicama propisao hid
žab iz sljedećih razloga:

Allah d
ž.š. kaže: "O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je." (al-Ahzab, 59)

Zato je odje
ća muslimanke njeno oličje i simbol, po čemu se raspoznaje među svim drugim ženama, jer ako se ona izjedanči u razgolićavanju, ne bi se prepoznala niti razlikovala. Dakle, hidžab nju odlikuje i štiti od svakog koji je navodi na zlo i nemoral.

Iz bojazni od fitneta (smutnje), jer
žena svojim kinđurenjem, šminkanjem i uljepšavanjem sebe dovodi u kušnju da skrene s puta kreposti i čestitosti, što spada u najveće uzročnike zla i fesada na zemlji;
Kako bi
žena bila zaštićena i kako ne bi iščezao stid, jedan od sastavnih dijelova imana, vjerovanja. Žena se oduvijek navodila kao uzor stida (stidnija od mlade u đerdeku), a iščezavanje stida upućuje na manjkavost ženinog vjerovanja i izlazak iz okvira prirode, fitreta, u kojoj je stovrena; Kako ljude ne bi dovodila u iskušenje da skrenu sa staze morala i poštenja, osobito ako je žena lijepa; Kako bi se razlikovala od muškaraca, jer kada se ne bi razlikovala od njih u ponašanju i oblačenju, ne bi se nimalo stidjela u susretu s njima, što vodi velikoj smutnji, fitnetu. Jednom prilikom je vjerovjesnik Muhammed a.s. izišao iz džamije pa je, primijetivši da su se žene pomiješale s ljudima, rekao; "Ostanite iza ljudi, nemate pravo da idete sredinom puta, držite se njegovih krajeva". Otada su se žene držale krajeva puta do te mjere, da je njihova odjeća zapinjala za ogradu.

2. Šta je
ženi dozvoljeno da otkrije od svoga tijela?

Znaj, draga sestro, da
ženi nije dozvoljeno da otkrije išta više osim lica i šaka (nekolicina učenjaka se složila da i lice treba biti pokriveno). Ostale dijelove tijela ona je obavezna pokriti, jer Uzvišeni Allah dž.š. veli: ‘ …i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je očevidno (vanjsko)!’
Ibn Abbas, jedan od Resulullahovih a.s. ashaba (drugova) protuma
čio je ovaj ajet, rekavši da u ono što je vanjsko i očevidno spada samo lice, šake i prstenje.

3. Koji su uvijeti islamskog hid
žaba, propisnog oblačenja?

- Da pokriva cijelo tijelo
žene, osim lica i šaka. Allahov Poslanik a.s. je rekao: "… Žena je avret " tj. Treba sva da bude pokrivena uz spomenute izuzetke. Ovaj hadis prenosi Tirmizi.
- Da sam hid
žab, odjeća žene, ne bude ukrašena, nakinđurena, izazovnih boja koje privlače poglede muškaraca. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: "… I neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je očevidno (vanjsko)". "I nemojte se razgolićavati (otkrivati) kao u prvo džahilijjetsko (predislamsko) doba."
- Da hid
žab ne bude proziran, kako se ispod njega ne bi nazirali dijelovi tijela;
- Da hid
žab bude širok i prostran kako ne bi ocrtao dijelove tijela;
- Da hid
žab ne bude namirisan ili naparfemisan, jer Allahov Poslanik a.s. kaže: "Koja god se žena namiriše, pa prođe pokraj ljudi i ovi osjete njezin miris, postaje za njih kao ona koja je nemoral počinila."
- Da hid
žab ne sliči odjeći muškaraca, jer Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik a.s. prokleo čovjeka koji oblači žensku odjeću i ženu koja oblači mušku odjeću. Ovaj hadis prenosi Ebu Davud i drugi. Allahov Poslanik a.s. je također rekao; " Tri osobe neće ući u džennet niti će Allah dž.š. na Sudnjem danu u njih gledati: dijete neposlušno prema roditeljima, razgolićena žena koja se poistovjećuje s ljudima (tj. oblači mušku odjeću) i čovjek koji ne vodi računa o moralu svoje porodice."
- Da hid
žab ne sliči odjeći nemuslimanke, jer Allahov Poslanik a.s. veli: "Ko se poistovijeti s jednim narodom on je od njih (tj. pripada njima)." Ovaj hadis prenosi Ahmed.
- Da hid
žab ne bude od odjeće kojom se želi isticanje među ljudima, svejedno bila ta odjeća skupocjena pa se oblači iz ponosa ili pak bezvrijedna, loša i pokrpana, pa se oblači radi isticanja zuhda, pokornosti odn. poniznosti ili dvoličnjaštva.

4. Kome
žena može pokazati svoje ukrase, odnosno pred kim se može otkriti?

Žena se može otkriti samo pred osobama koje su navedene u slijedećem Kur’anskom ajetu: " To mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. " (An Nur, 31)

5. Kada je
žene dužna da obuče hidžab?

Žena je dužna da nosi hidžab, tj. da se propisno obuče kada postane punoljetna tj. nakon prve menstruacije. Međutim, dužnost je roditeljima da svoju kćerku navikavaju na hidžab od malih nogu kako bi ga, kada joj postane obavezan, lakše prihvatila.

6. Da li su
žene vjerovjesnika Muhammeda a.s. nosile hidžab?

Da,
žene poslanika Muhammeda a.s. bile su pokrivene tj. nosile su hidžab. U dvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama, Buharijevoj i Muslimovoj, prenosi se da je Aiša r.a. rekla : "Allahov poslanik Muhammed a.s. bi klanjao sabah (u džamiji u džematu) gdje bi bile prisutne i neke žene, vjernice, prekrivene i zamotane u svoje ogrtače. Potom bi se one vraćale svojim kućama prije nego li se potpuno razdani tako da ih niko ne bi prepoznao”.
Dakle, hid
žab, pokrivanje je bio običaj Poslanikovih žena, kao i žena njegovih ashaba, koji predstavljaju najodabraniji dio njegova ummeta, najplemenitijeg naroda kod Uzvišenog Allaha dž.š. koji su bili najuzvišenijeg morala i odgoja, najpotpunijeg imana i djelovanja. Oni za nas predstavljaju najljepši uzor. Jer Allah dž.š. je njima bio zadovoljan kao što je zadovoljan onima koji ih na najljepši način slijede i oponašaju.

7. Da li je nošenje hid
žaba ibadet, pokornost Allahu?

Da, nošenje hid
žaba je ibadet, jer se time odaziva naredbi Uzvišenog Allaha dž.š., Koji u Kur’anu kaže: O, vjerovjesniče! Reci ženama i kćerkama svojim i ženama vjernika neka spuste niza se ogrtače (haljine) svoje".

8. Da li je razgoli
ćavanje i nepropisno oblačenje muslimanke grijeh prema Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku?

Da, nepropisno obla
čenje i razgolićavanje muslimanke je grijeh! Uzvišeni Allah dž.š. kaže: " I reci vjernicama neka obaraju svoje poglede i neka čuvaju svoja stidna mjesta i neka pokazuju od svojih ukrasa samo ono što je očevidno (vanjsko). I neka spuste svoje ogrtače niza se … " (Nur, 31).
Žena koja se nepropisno odijeva, koja dakle otkriva svoj avert i razgolićuje se, neće Allahu dž.š. ništa naškoditi. Ona će nauditi samo sebi, jer Allahov Poslanik a.s. veli: " Svi sljedbenici moga ummeta će ući u džennet, osim onoga koji odbije ". - Ko je taj koji odbije? - upitaše ashabi. " Onaj ko mi se pokorava ući će u džennet, a onaj ko je nepokoran on odbija." - odgovori Allahov Poslanik.

9. Koje su štete i ru
žne posljedice razgolićavanja i nepropisnog odijevanja žene?

Štetne posljedice nepropisnog odijevanja muslimanke su velike i mnogobrojne! Spomenimo neke:

- širenje nemorala u društvu;
- omogu
ćavanje spuštanja Allahove dž.š. srdžbe općom kaznom;
- iskvarivanje morala ljudi, a osobito omladini i pubertetlija kao i njihovo navo
đenje na put nemorala i zabranjenih djela;
- rušenje porodi
čnih veza, gubljenje povjerenja i širenje razvoda braka;
- trgovanje
ženom kao sredstvom za propagandu, uživanje i razonodu.

10. Ovo je pitanje upu
ćeno tebi osobno, sestro muslimanko, nakon što si pročitala ovih devet pitanja i odgovora i nakon što si spoznala važnost hidžaba. Da li se slažeš da treba da nosiš hidžab?
DA ili NE ???

STEPEN ZENE U ISLAMU


Prava zene u Islamu

Uloga žene u da'wi

Da bi jedno drustvo zivjelo u harmoniji, potrbeno je prije svega da se u porodicama zivi na ispravan nacin. Jer kako se djeca nauce ponasati u porodici u vecini slucajeva ce se tako ponasati i van porodice. Pa ako se djeca vec u porodici nauce vjeri, kucnom odgoju, kulturi i redu zasigurno da ce se tako ponasati i u drustvu. Dakle kljuc svega toga je odgoj u porodici...

Najvecu ulogu u tom odgoju moze upravo zena da odigra. Poznat nam je hadis Allahovog poslanika s.a.w.s. :”...zena je pastirica u kuci svoga muza i odgovorna je za svoje stado...” Dakle zena je ta koja je odgovrna za red i mir u kuci, posebno kada je muz odsutan, i ona ce odgovarati za to pred Allahom.

Zasigurno najveci i najplemenitiji dawetski zadatak za jednu zenu muslimanku jeste da odgoji svoju djecu na islamski nacin. Naravno da bi ona u tome uspjela potrebno je prije svega da je i ona sama obrazovana u vjeri i da je cestita vjernica. Poslanik s.a.w.s. kaze: “Zene se uzimaju zbog cetiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, a ti ozeni vjernicu, blagoslovljen bio!”

Ona je ta koja najvise vremena provodi sa svojom djecom, kada je muz odsutan, kada je na poslu itd. To vrijeme koje provede sa svojom djecom najveca je prilika da djecu nauci vjeri, lijepom ponasanju, kulturi, da ih upozna sa zivotnim stvarima itd. Kada djeca stasaju i budu spremna za drustvo ona ce biti lijepo odgojena, vaspitana i poducena vjerskim principima koja ce uz Allahovu pomoc vaziti za citav zivot.

Prvo na sta bi majka trebala da obrati paznju u odgoju svoje djece jeste akida, vjerovanje. Najvaznije je da djeca u ranim godinama budu upoznata sa osnovama nase vjere jer kada se u ranim godinama djeca nauce na ispravan nacin o islamskom vjerovanju, zasigurno da ce im to biti od koristi tokom cjelog zivota. “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogobostvo je, zaista, velika nepravda!”

Od velikog znacaja je da majka, svom djetetu, na lijep i blag nacin, predstavi Allahovu vjeru, kako bi djeca od malih nogu osjecala sigurnost u svojoj nutrini da su na ispravnoj vjeri.

Takodjer je nuzno da majka, od samog pocetka navikne djecu na izvrsavanje islamskih propsa poput namaza, posta, kako bi djeca razvijala svoj iman. Rekao je poslanik s.a.w.s.: “Poucavajte djecu namazu kada napune sedam godina!” Kada se djeca od malenih nogu naviknu na namaz i ostale ibadete, onda ce im biti lahko to izvrsavati i kada uzrastu. Zasigurno da i u ovoj sferi odgoja kljucnu ulogu moze majka odigrati.

Ahlak ili ponasanje je takodjer jedan od bitnih elementa kojem roditelji trebaju poduciti dijete. I u ovom svucaju, majka djeteta nosi posebnu ulogu. Poslanik s.a.w.s. je rekao: “Budite plemeniti prema vasoj djeci i uljepsajte njihov odgoj.”

Od lijepog ahlaka kojem djeca trebaju biti poducena jeste i postivanje svojih roditelja kao i opcenito starije i ucenije osobe. Rekao je poslanik s.a.w.s. “Nije nas onaj koji nema sazaljenja prema mladjima i postovanja prema starijima!” a u jednoj drugoj predaji se dodaje i: “ko ne respektera nase ucene!” Muslimanka koja vjeruje u Allaha i svjedoci da je Muhammed Allahov poslanik ce imati u obziru ove poslanikove rijeci i nastojati da svoju djecu poduci postivanju starijih i ucenih ljudi kao i opcenito lijepom ahlaku.

Iz predhodnog smo vidjeli da zena moze da doprinese dawi. Ona to radi na svoj nacin, shodno njenoj prirodi i mogucnostima. Jer ono sto je najplemenitije i zajednicko za vecinu muslimanki jeste da bude “pastirica u kuci svoga muza” kako kaze poslanik s.a.w.s.

 

Žena je u islamu dostigla visok stepen koji nije zadobila ni u jednoj drugoj vjeri ili zakonu. Muškarac i žena su podjednako počašćeni islamom i jednaki su pred Allahovim zakonom na ovom svijetu, kao što će, u pogledu nagrade i kazne, biti jednaki na Budućem svijetu. Uzvišeni kaže: „Muškarcma pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, i ženama dio onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio.“  (En-Nisa', 7) “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu.“ (El-Bekare, 228)

            Uzvišeni, također, kaže: „I Gospodar njihov im se odaziva: "Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih.“ (Ali Imran, 195) „Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97)

            Rimljanska civilizacija je priznavala ženu kao roblje pod ovlastima muškarca. Nije imala apsolutno nikakvih prava. U Rimu je održan veliki koncil na kome se razmatralo pitanje žene. Donesena je odluka koja kaže: „Žena je biće bez duše, prljava je i zato neće imati udjela u Budućem životu.“

            U Atini je žena smatrana sotonskom prljavštinom i robom koja se kupuje i prodaje.

            Zakoni stare Indije su naslovili:  „Kuga, smrt, pakao, zmijski otrov i vatra bolji su od žene“. Njeno pravo na život se završavalo sa završetkom života njenog gospodara supruga. Kada bi se njegovo tijelo u posebnim posmrtnim obredima spaljivalo i ona bi bila bačena u vatru, a ako bi odbila, pratilo bi je vječno prokletstvo.

            Stari Zavjet o ženi kaže: „Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznađem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja. I nađoh da je gorča od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, sačuvaće se od nje, a grešnika će uhvatiti ona.“ (7:25)

            Ovakav je bio status žene u starom dobu. Njenu poziciju u srednjem vijeku i savremenom dobu pobliže određuju sljedeći fakti:

            Danski pisac Wieth Kordsten je sljedećim riječima prokomentarisao stav crkve prema ženi: „Pažnja prema ženi u srednjem vijeku je bila veoma ograničena, a to je posljedica tendencije koja je ženu smatrala drugostepenim stvorenjem.“ U Francuskoj je 586. g. sazvan koncil koji je istraživao pitanje da li je žena ljudskog roda ili ne. Poslije duge rasprave okupljeni su ustanovili da je žena ipak ljudskog roda, ali je stvorena da služi muškarcu.

            217-a tačka starog francuskog zakona naglašava: „Udatoj ženi, pa makar prilikom sklapanja braka njeno i muževljevo vlasništvo bilo razdvojeno, nije dozvoljeno da išta daruje, da prenosi svoje vlasništvo, da ga zalaže, da išta uzima u vlastiti posjed uz naknadu ili bez naknade, bez učešća njenoga muža u samom ugovoru ili njegove pismene saglasnosti o tome.“

            Henri VIII je zabranio engleskoj ženi da čita Sveto pismo. Sve do 1850. god. žene se u Engleskoj nisu ubrajane među građane,  a do 1882. god. nisu imale ličnih prava.

             Savremena žena u Evropi i Americi i drugim tehnološki razvijenim državama se veoma često iskorištava u komercijalne svrhe. Žena je danas degradirana, jer predstavlja neodvojivi dio komercijalne kampanje koja joj nalaže da eksponira svoje nago tijelo koje kod naivnih mušterija igra presudnu ulogu u odluci kupovine nekada i nekvalitetnog proizvoda. Žena je, prema današnjem poimanju, predmet pažnje sve dok je fizički i idejno produktivna. Međutim, kada ostari i izgubi ove osobine, društvo je ostavi na milost i nemilost staračkih domova i duševnih lječilišta. Kompariraj ove prethodne navode sa Kur'ani-Kerimom u kojem Uzvišeni kaže: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.“ (Et-Tevbe, 71) „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.“ (El-Isra', 23)

            Njen Gospodar ju je počastio i cijelom čovječanstvu pojasnio da ju je stvorio da bude majka, supruga, kćerka i sestra. Propisao je zakone koji isključivo važe za nju.

            Islamu se često prigovara da je muškarcima, koji se brinu o izdržavanju supruga, dao neosnovane ovlasti nad ženama i da je to jedan vid spolne diskriminacije. Ustvari, žena se ovim propisom o izdržavanju u potpunosti oslobodila paganskih okova. Jednakost i vođenje brige nisu kontradiktorni i ne umanjuju jednakost spolova, već na pleća muškarca, za razliku od žene, stavljaju daleko veći teret i odgovornost.

            Učenjak ovog Ummeta Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, za kojeg je Poslanik, s.a.v.s, upućivao dovu Gospodaru da ga poduči vjeri, shvatio je mudrost povezanosti jednakosti sa vođenjem brige. U tumačenju riječi Uzvišenog “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu“ rekao je: „Ja se, samo zbog ovog ajeta, ukrašavam svojoj ženi kao što se ona meni ukrašava.“

            Bračni život je život zajedništva. Svaki oblik zajedništva nalaže odabir i postavljanje poglavara. Među ljudima koji zajedno žive moraju se, neminovno, pojaviti različita mišljenja i ambicije. Zato nužno trebaju imati vođu koji će prilikom razilaženja donositi konačne odluke, kako jedni protiv drugih ne bi radili i kako se ne bi prekinule veze jedinstva, a sistem porodične harmonije doživio kolaps. Muškarac ima veće pravo da bude vođa porodice, jer, shodno svojoj fizičkoj snazi i psihološkoj stabilnosti, bolje sagledava koristi i smjelije sprovodi odluke. Stoga, Šerijat od njega zahtijeva da štiti i troši na ženu, a od nje traži da mu bude pokorna u naredbama koje su u skladu sa propisima islama. Propis o muškarčevoj brizi o ženi ne znači da žena ostaje lišena htijenja i da mora slijepo postupati onako kako 'poglavar' nalaže, jer se naredba o pokornosti odnosi samo na izvršavanje dobra u okvirima islama koji joj garantuje sva ljudska prava.  

            Propis o izdržavanju i brizi o ženi u suštini označava podjelu poslova. Svi su čuvari i svi će odgovarati za ono što im je povjereno. Muškarac je odlikovan, s obzirom na njegovo iskustvo i potencijale, brigom i materijalnim izdržavanjem porodice, a žena je odlikovana unutrašnjim uređenjem kućnog okrilja i odgojem djece.

            Neke neznalice zamišljaju da se prednost muškaraca nad ženama ogleda u superiornosti vlastodržačkog odnosa prema njima, da muškarac, prema vlastitim prohtjevima, ima pravo nametnuti i narediti što želi, te da žena nema pravo da iznese svoje mišljenje samo zato što je on 'muškarac' a ona žena, pa makar on ne bio u pravu. Ovakav surov postupak je posljedica neupućenosti. Uzvišeni Allah nije muškarce odlikovao da bi žene ponizio i porobio, nego da bi im se smilovao i pomogao ih. Oni koji svoje žene bičuju kao što se bičuju robovi nisu zaslužni da dobiju epitet muškaraca. Oni koji su surovi i grubi, koji tlače, ponižavaju i ugnjetavaju svoje žene su ljudi iz čijih je srca iščupana milost. Pravi muškarac se lijepo ophodi prema svojoj supruzi, a svoje dužnosti prema njoj izvršava sa potpunim povjerenjem i iskrenošću. Mudro ispravlja njene eventualne ispade, te joj ukazuje i ne odvraća je od dobrih djela. Brižan je i koristi sve prefinjene manire savjetodavnog odnosa. Suprug nasilnik ne smije zaboraviti da je Allah Zaštitnik potlačenih i da On ne voli tlačitelje.

Suprug ne smije zaboraviti da je njegova supruga dio njega, pa hoće li tako sam prema sebi biti surov? „I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Er-Rum, 21)

Isto tako, žena je dužna poštivati svoga supruga, priznati njegovu prednost, jer on je njen zaštitnik i čuvar njene časti. Ona sa njim živi većinu svoga života.

Stoga, žena ne smije potpasti pod propagandu koja joj nalaže lažnu jednakost i prava i koja je podstiče na buntovništvo i neposlušnost suprugu, jer se tako porodica, kao osnovna ćelija društva, postepeno raspada i nestaje. Oba supružnika se moraju pribojavati Allaha Uzvišenog i stalno se prisjećati Njegovih riječi: „I ne zaboravite na međusobne vrijednosti, ta Allah zaista vidi šta radite.“ (El-Bekare, 237) 

Kroz historiju islama pitanje položaja žene i pravilnog društvenog odnosa između muškarca i žene, bilo je, zajedno sa pravima žena i njihovim ulogama u muslimanskom društvu, veoma aktuelno. Postoji mnogo kur’anskih ajeta koji se bave ovim pitanjem, kao i mnogo hadisa koji ukazuju da je, prije islama, arapska kultura bila nezadovoljavajuća u ovoj perspektivi. Nije potrebno posvetiti puno vremena da se ovo dokaže, pošto svi već znamo da su, prije islama, kćerke Arapa ponekad bile žive zakopavane, samo zato što su bile ženskog roda. Ima, naravno, i mnogo drugih primjera, kao što je postojanje raznih oblika braka u predislamskoj Arabiji, od kojih su svi služili reduciranju uloge žene na puke nosilje djece, bez ikakvih prava, čak i bez prava na isključivu ljubav i posvetu svog muža, a u nekim slučajevima su morale da zauzvrat služe i po nekoliko muškaraca da bi zadovoljile svoje potrebe za opstanak. Kada je islam došao, on je civilizovao arapska plemena, te kako se širio, tako su se i kvalitete civilizacije širile; a kako se islam uzdigao, tako se uzdigao i status žene u muslimanskom društvu.

Uprkos činjenici da su nemuslimani na Zapadu retorički dostigli visoku poziciju, optužujući islam da nosi degradirajuće ideje o ženama i podstiče loš tretman prema njima, činjenica je da je islam vjera koja ne prihvata koncept žene kao đavolskog bića zavodnice, koje je odgovorno za prvobitni grijeh i propast cijelog čovječanstva. Islam je bio taj koji je ženi dodijelio pravo na nasljeđivanje, pravo na izbor bračnog druga i prava na punu slobodu u raspolaganju vlastitim imetkom. Islam je bio taj koji je prvi opisao seksualnost ljudskog bića kao stvar digniteta, a ne zla, uvjeravajući nas da Allah nagrađuje zadovoljenje ljudske seksualnosti kada se ono čini unutar čistih granica božanskog zakona, a zabranjuje celibat i izbjegavanje žena kao čin koji izlazi iz okvira božanskih principa koji predstavljaju ritualno obožavanje. Ovi principi se odnose na muškarce i žene.

Islam je bio taj koji je porekao ideju da su žene u toku menstruacije “nečiste” i nečasne, ili zle sreće - objašnjavajući da iako su proizvodi menstruacije nečisti, sama žena je čista. Islam je uzdigao status žene u društvu prije svih modernih svjetskih inicijativa u ime žena, a najistaknutiji je program radikalnih feminista UN-a (koji predvode ulogu ženske superiornosti u osveti za mnoge nepravde učinjene ženama, a rezultat su učenja vierovanja ortodoksnih kršćana i židova, a i paganizma koji se udružio sa njima) - Allah kaže da su najbolji među ljudima oni koji su najbogobojazniji, bez obzira bili oni muškarci ili žene.

Razlozi za minimiziranje statusa žene u proteklih nekoliko stoljeća nisu baš jasni. Pojavile su se mnoge teorije da objasne ovaj fenomen, ali, svako je zapostavio spominjanje povratka predislamskom neznanju, koje se pojavilo da preovlada i zauzme mjesto čistog kur’anskog i sunnetskog učenja, te koje je prouzročilo da žena muslimanka bude isključena iz glavnih tokova društva, njen glas ugašen, a njena sveta prava ignorisana. Rezultati su se manifestovali kroz siromaštvo među ženama, tlačenje žena kroz nepravedne i neislamske zakone i običaje; emotivno, duševno i materijalno zapostavljanje djece, uz odbijanje da se žene obrazuju, te nametanja striktnih pravila ponašanja ženama koja nisu nametnuta muškarcima.

Sve ovo stvara nebalansirane, nepravedne i ekstremne interpretacije značenja časti i čednosti, koja se često brutalno nameću ženama ali potpuno zapostavljaju kada su muškarci u pitanju, dajući tako pogrešnu sliku da su samo žene te koje su po zakonu zadužene da budu časne i čedne, dok muškarci mogu biti (i jesu) nemoralni do te mjere da su se uspostavile neke norme u muslimanskim društvima koje sugerišu da je takvo nemoralno ponašanje muskaraca ustvari “muževno” ili dio njihove muške fitre. Iako znamo, u teoriji, da je prirodnost ljudskoga bića naša fitra, čista, bila ona ženska ili muška, prihvatili smo da muškarci više naginju nemoralu, pa zato trebamo tolerisati njihove grijehe, uprkos saznanju iz islamskih učenja da nemoral može dovesti i da je doveo čitave civilizacije do ruba propasti.

Pogrešna shvatanja koje smo prihvatili dolaze iz predislamskog perioda neznanja/džahillijjeta Arabije, uz neznanje koje je prethodno preovladalo u zemljama koje su prihvatile islam, a onda ponovo pale u val neznanja i paganizma, i od dekadentnog nemorala i nepažnje prema Allahu koje dolaze iz sekularnog, liberalnog utjecaja Zapada. Ovi koncepti i tradicije se prenose i nasljeđuju od strane generacija kao "kultura" izvedena iz vjere.Danas, Muslimanski ummet je suočen sa izazovom ponovnog uspostavljanja čistog, pravednog islama i reetabliranja njegovih pravila i principa u muslimanskim zemljama kao zakona i eliminisanja utjecaja koji su uzrokovali pad naših društava, a s tim i pad statusa žene muslimanke. Godinama je Islam bio okrivljen za nepravde koje su nanesene muslimankama, ali istina postaje sve očitija: ove nepravde su rezultat nametanja kolonijalističkih zakona, te neadekvatnosti i nedostataka ostalih vjera i kultura.

Uz mali trud možemo pratiti tragove opadanja statusa muslimanke od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa do danas. U moderno doba, pad Osmanskog Carstva je vjerovatno inicirao najočigledniji pad ovog statusa. Finalno uništenje posljednjih ostataka islamskog autoriteta ostavio je svaku novu “muslimansku” zemlju da razvija vlastiti set zakona, lišenih Šeri'ata i kopirajući društvene i pravne sisteme kolonijalističkih sila. Uglavnom su ovi zakoni bili sekularni, a vladari koji su zaposjeli visoke pozicije također su bili u osnovi sekularisti i bezbožnici, davajući svoje zakletve na vjernost kolonijalističkim silama u zamjenu za poziciju i vlast. Ako nizak status žena u savremenim muslimanskim društvima pripišemo ovom očiglednom i značajnom toku razvoja, mogli bismo doći i do odgovora.

Zaustavljanje historijskog opadanja islamskog autoriteta u muslimanskom svijetu jeste izazov svakom muslimanu, ali prije nego ispunimo ovaj podvig, moramo razviti islamske političke i društvene ideale upućene mnoštvu savremenih društvenih, političkih i ekonomskih izazova koji ne samo da su izazov muslimanima nego i cijelom svijetu. U ove programe i ideale, moramo uvrstiti i značajnu ulogu žena u društvu, dopuštajući im da ponovo zauzmu svoja mjesta kao prirodne suparnice i saputnice muškaraca u uspostavi Islama i ovjekovječavanju islamskog stila života.

Zajednički kvalitet najboljih žena jeste njihova žestoka borba i žrtvovanje u cilju uspostavljanja istine nad neistinom, u cilju oslobođenja cijeloga čovječanstva od okova neznanja/džahilijjeta i grijeha.. Vrata se moraju ponovo otvoriti da bi se ženi pružila prilika za ispunjenje ovih zadataka, a čiste kvalitete borbe moraju ponovo postati centralna tema naših napora. Moramo napustiti zov materijalizma i moći, zamjenjujući ove izazove za aktivizam, motivisan strahom od Allaha, ljubavlju za Njegovim stvaranjem koja navodi muškarce i žene na veliko žrtvovanje. Dok sekularizam doseže vrhunac svoje moći, tražeći da iskoristi žene u svijetu kao svoje agente u šemama napravljenim za eliminisanje morala kao barijeru svoje dominacije, ženi muslimanki se mora dati šansa i sloboda da se uključi u borbu i rad zajedno sa muškarcima u cilju uspostave vladavine Islama u svijetu.

 

Bitno je napomenuti da prava covjeka u Islamu nisu samo prava koja covjek mora cuvati i nastoji ih povratiti ako mu budu oduzeta. To su prava koja je i drustvo obavezno potpuno obezbijediti svakome svome clanu. U tome pravcu Islam je zeni zagarantovao sva ljudska prava; idejna i vjerska prava, drustvena i ekonomska, politicka prava.. 

Idejna i vjerska pravaSvakome covjeku, muskarcu i zeni, Islam garantuje pravo na razmisljanje i vjerovanje. Cak sta vise, razmisljanje i promatranje se tretiraju kao duznosti svakoga covjeka:

“Zasto ne promisle o carstvu nebesa i zemlje i o svemu onome sto je On stvorio, i da im se, mozda, kraj njihov primakao? Pa u koje ce rijeci, ako ne u Kur’an, vjerovati?”

(Al-A'raf, 185)

“Reci: “Putujte po svijetu da vidite sta je On iz nicega stvorio. I, Allah ce to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve moze.”

(Al-Ankebut, 20)

“Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vas nije lud. On vas samo prije teske patnje opominje.”

(Saba, 46)

Isto tako Islam svakome covjeku garantuje pravo na vjerovanje i zabranjuje da se pod prisilom mijenja vjera.

“U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!”

(Al-Baqara, 256)

“Pa zasto onda ti da nagonis ljude da budu vjernici?”

(Junus, 99)

 

 

 

Takoder, Kur’an nam navodi prijetnju za one koji iskusavaju vjernike i vjernice s namjeron da ih odvrate od njihove vjere:

“One koji vjernike i vjernice budu na muke stavljali pa se ne budu pokajali – ceka patnja u Dzehennemu i isto tako kazna u ognju.”

(Al-Burudz, 10)

Iz ovoga nam se otkriva potpuna nezavisnost vjerske licnosti zene i da niko nema pravo, umjesto nje, odlucivati o njenom vjerovanju. Samo ona ima pravo, svojom slobodnom voljom, odluciti o svojoj vjeri:

“O vjernici, kada vam vjernice kao muhadzirke dodu, ispitajte ih, - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo-, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vracajte nevjernicima...”

“O Vjerovijesnice, kada ti dodu vjernice da ti poloze prisegu: da nece Allahu nikoga ravnim smatrati, i da nece krasti, i da nece bludniciti, i da nece djecu svoju ubijati, i da nece muzevima tudu djecu podmetati i da ti nece ni u cemu sto je dobro poslusnost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti...”

(Al-Mumtahina, 10,12)

Dolaskom Islama zene su prihvatale Islam i cinile hidzru iako su njihovi ocevi, muzevi i sva rodbina bili nevjernici.

Tako imamo primjer Ummu Habibe r.a., kcerke Ebu Sufjana, koja je prihvatila Islam i ucinila hidzru iako je njen otac bio jedan od voda nevjernika. Cak i kada se njen muz odmetnuo od Islama ona je ustrajala.

Takoder imamo primjer Fatime bint Hattab, r.a., sestre Omera r.a., koja je Islam primila prije njega i bila razlog da i on prihvati Islam.

Ummu Kulsum bint Ukbe, r.a., je prihvatila Islam i ucinila hidzru iako su svi clanovi njene porodice bili musrici.

Pored njih imamo primjere i mnogih drugih zena koje su prihvatile Islam i bile povod da i njihovi muzevi ucine isto…

 
Preveo: mU$A

 

 
  Today, there have been 450774 visitors (1414294 hits) on this page! copyright by mU$A saint louis mo usa  
 
copyright by mU$A This website was created for free with Own-Free-Website.com. Would you also like to have your own website?
Sign up for free