Uzvišeni Allah veli: ...Klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi. (El-Kalem, 11) Učenjaci tefsira kažu da je ovaj ajet objavljen u vezi sa El-Velidom b. El-Mugirom. Uzvišeni, također, veli: I žena njegova koja spletkari. (E-Mesed, 4) Za nju kažu da je od jednih drugima prenosila tudje riječi:

Od Huzejfe, r.a., se prenosi da je čuo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao „U Džennet nece ući onaj ko prenosi tuđe riječi.“ Od Ibn 'Abasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naišao pored dva kabura i rekao: „Njih dvojica se muče, a ne muče se zbog velikog grijeha. Jedan od njih išao je i prenosio tuđe riječi, a drugi se nije pazio od mokraće.“

Neki učenjaci hadisa kažu da se pod riječima: ¨a ne muče se zbog velikog grijeha¨ misli da su oni mislili da nije veliki grijeh, a jeste, dok drugi kažu da se misli da im ih se bilo teško proći.

Allahov Poslanik, s.a.v.s, je također rekao: „Hoćete li da vam kažem koji su među vama najgori?“ „Hoćemo“-odgovorili su, pa im je rekao: „Oni koji tuđe riječi prenose, oni koji voljene rastavljaju i oni koji nedužne potvaraju.“

Od Ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: „Hoćete li da vam kažem šta je laž i neistina? To je prenošenje tuđih riječi koje potpiruju razdor među ljudima.“

Prenošenje tuđih riječi i njihovo širenje među...

svijetom sa ciljem unošenje nereda, razdora i mržnje, jedna je od najružnijih osobina koju čovjek može imati, jer ono potpiruje smutnju, trga veze, sije mržnju , razbija zajednicu, prijatelje čini neprijeteljima i braću strancima. Onaj ko to čini je kao muha koja prenosi zarazne bolesti.

U jezičkom smislu „En-Nemimeh“ prenošenje tudjih riječi¨“ znači čuti od nekog da je o nekom nešto ružno rekao, pa požuriti da se to ovome prenese npr. riječima: „Taj i taj o tebi priča to i to.“ Prenošenje tuđih riječi ne tiče se samo onoga o kome jer rečeno, ili onaj ko je to čuo, svejedno bilo to riječima, pismom, davanje znakova ili mimikom. To znači, da sve što čovjek kod drugih nevaljalo vidi treba sakriti i dalje ne širiti, izuzev ako je u njegovom obznanjivanju korist po muslimane ili suzbijanje još većeg zla.

Motivi za prenošenje tuđih riječi najčešće su: priželjkivanje zla onome ko je ono što se prenosi  rekao, pokazivanje naklonosti prema onomo o kome se reklo ili radoznalosti i uživanje u pričanju i zadiranju u ono što ga se ne tiče.

Onaj do čijih ušiju dopre prenošenje tuđih riječi dužan je sljedećih šest stvari:

1. Ne povjeravati onome ko ih prenosi jer je dotični nepošten čovjek. Potvrda za to su riječi Uzvišenog Allaha: „O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekom zlo ne učinite!“ (El-Hudzurat, 6).

2. Spriječiti onoga ko to čini, posavjetovati ga i ukazati mu na pogubnost toga što radi.

3. Prezirati ga u ime Allaha, jer je i kod Allaha prezren.

4. Ne sumnjičiti svoga odsutnog brata, jer je to grijeh, kao što stoji u riječima Uzvišenog: ...klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjčenja su, doista grijeh. (El-Hudzurat, 12).

5. To što se čulo ne smije navesti na uhođenje u traganju za potvrdom rečenog i to zato što je to zabranjeno riječima Uzvišenog: ...i ne uhodite jedni druge! (El-Hudzurat, 12).

6. Ne osjećati nikakvo posebno zadovoljstvo zato što se onaj ko prenosi tuđe riječi spriječio da ih dalje prenosi. Zatim, ne pričati o tom nikome, kako na taj način i sam ne bi postao klevetnik i prenosilac tuđih riječi. Neka se zato, oni sa oštrim jezikom pripaze i neka govore samo ono što je za Allahova stvorenja  dobro! Zato su im dovoljne Vjerovjesnikove, s.a.v.s., riječi: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo dobro ili neka šuti!“

El-Hasan je rekao : “ Ko tebi prenosi riječi o drugom, znaj da će ih i drugima prenositi o tebi!“

Nekakav čovjek je 'Amru b. 'Ubejdu rekao: „El-Esvari te, u svojim pričama, ne prestaje spominjati po zlu“ –pa mu je 'Amr rekao: „Čuj, ti niti poštuješ društvo čovjeka s kojim si sjedio, jer si nam prenio njegove riječi, niti mene, jer si o mome bratu otkrio ono što mi nije drago. Ja znam jedino da će nam smrt svima doći, da ćemo svi u kabur leći, da ćemo se svi na Sudnjem danu iskupiti i da će nam svima Uzvišeni Allah- Najpravedniji Sudija presuditi.“

Pripovijeda se da je Sulejman b. 'Abdulmelik jednom prilikom sjedio u društvu sa Ez-Zuhrijem kada mu je došao jedan čovjek koga je Sulejman upitao: „Čuo sam da si me klevetao i za mene rekao to i to“ –pa je čovjek odgovorio: „Niti sam to učinio, niti rekao“ –na što je Sulejman dodao: „Onaj ko mi je to rekao je pouzdan čovjek.“ -pa se Ez- Zuhri uključio i rekao: „Onaj ko prenosi tuđe riječi ne može biti pouzdan!“ Na to je Sulejman rekao: „Istinu si rekao.“ Zatim je čovjeku rekao da može mirno ići.

Neko drugi je rekao: „Kada bi ono što ti prenosilac tuđih riječi prenosi bilo tačno i sam bi smogao hrabrosti da te izgrdi. Onaj od koga ti se riječi prenose više od ovoga zaslužuje tvoju milost, jer te ne dočekuje sa grdnjom.“

Pripovijeda se da je kod Omera b. 'Abdulaziza došao neki čovjek i pred njim spomenuo klevetanje drugug čovjeka, pa mu je Omer rekao: „Ako hoćeš provjerićemo to što kazeš i utvrditi je li istina to što si za njega rekao. Ako budeš slagao, od onih si na koje se upozorava u ovom ajetu.“ ...ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite“ (El-Hudzurat, 6), a ako budeš istinu rekao, onda si od onih za koje se u ovom ajetu kaze da su: ...klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi. (El.Kalem, 11), ili, ćeš da ti oprostimo?“ – pa je rekao: „Da mi oprostiš, vladaru pravovjernih! Nikada to više neću učiniti!“

mU$A august 2008



NEŠTO VIŠE O GIBETU...  

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je već postavio koplja i oštrice na putu otkrivanja postupaka onih koji se bave nepravednim govorom o drugim ljudima, pa kaže: "Ima ljudi koji se bave gibetom i ogovaranjem kako bi ugodio svojim sjeldžijama, drugovima ili rodbini, i pored toga što vrlo dobro zna da je osoba koja se ogovara čista od onoga što se o njoj priča, ili je pri njoj samo dio onoga što se priča, ali, smatra da će se raspustiti sjelo, ili će se steći loš dojam o njemu ako im bude negirao takvo postupanje, ili da će ga napustiti; na ugađanje njima gleda kao na lijep suživot i druženje.
 
Nekada se naljute na nekoga, pa se i on isto tako naljuti na njega – zbog njih!? Neko se profesionalizirao u gibetu i ogovaranju ljudi, i to na raznorazne načine. Nekada se to zaodjene vjerom i dobrom, govoreći: Nemam običaj da govorim o drugima osim po hajru, i ne volim ogovaranje i laži, ali vas želim samo obavijestiti o nekim njegovim postupcima, pa kaže: Tako mi Allaha, ta osoba je miskin, ili: ta osoba je dobra, samo da nije toga i toga. Možda će reći: Prođite nas se od njega, Allah da oprosti i nama i njemu – imajući za cilj ponižavanje date osobe, probavljajući ga (svojim želucima)!...

Gibete i ogovaraju ljude pod plaštom vjere i dobra – misleći da će tako prevariti Allaha, kao što time varaju ljude. Naišli smo na veliki broj ovakvih, i njima sličnih, ljudi! Neko od njih licemjerno spominje drugog, kako bi time uzdigao sebe, pa kaže: Kako ne proučih jučer u namazu dovu protiv toga i toga, jer su mi stigle svakakve informacije od njega, kako bi time uzdigao sebe, a oborio spomenutog u očima onih koji se za njime povode, ili će reći: Ta osoba je glupa, ništa ne razumije – htjevši time da pohvali sebe, i da drugima da do znanja kako je učen, te da je on bolji od njega!?

Nekoga zavist tjera na ogovaranje, pa time spaja između dva ogavna postupka: gibeta i haseda! Ako bude prisiljen određenu osobu pohvaliti, maksimalno će nastojati da ga unizi, i da sve to zaodjene vjerom i dobrotom, ili da ga zaodjene zavišću, grijehom i lošim govorom, kako bi navodno nešto odstranio od njega. Neko iznosi gibet i ogovaranje kroz ismijavanje i igru, zasmijavajući ostale potcjenjivanjem nekog čovjeka, ili njegovim imitiranjem, maksimalno ga ponižavajući! Neko gibeti i ogovara druge ljude putem čuđenja, govoreći: Začudio sam se od te i te osobe, kako da ne uradi to i to, ili: Zabezeknuo sam se od te i te osobe, kako da uradi to i to – spominjući mu ime prilikom izražavanja svog čuđenja.
 
Neko gibeti i ogovara druge ljude putem izjavljivanja žalosti i tuge, govoreći: Jadnik, ožalostilo me to što mu se desilo – dajući do znanja onome koji ga sluša da ga žali i sažaljeva, ali je stvar obrnuta jer mu je srce puno i sretno što mu se to dogodilo, i kada bi mogao još više bi mu nadodao nego što ga je snašlo, a možda će ga na taj način spominjati kod njegovih neprijatelja kako bi se sladili onim što ga je zadesilo! Pored navedenog, postoje još mnoge druge bolesti srca, zasnovane na varanju Allaha dž.š., i Njegovih stvorenja! Neko gibet i ogovaranje ljudi ispoljava putem srdžbe ili negiranja zla, služeći se raznoraznim riječima pri svemu tome, ali mu je cilj i namjera nešto sasvim drugo, vallahul-muste'an! Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 28/237-238..