WELCOME DOBRO DOSLI
   
  mU$A
  KRACI TEKSTOVI
 
ISLAMIC NEWS by mU$A
Mekruh i Haram
mU$A on 10/11/2008 at 3:02am (UTC)
 Da li je tacno da tri mekruha cine jedan haram?
Odgovor:
Starije generacije islamske uleme vrlo cesto su umjesto rijeci haram koristile rijec mekruh. Novije generacije termin mekruh koriste, uglavnom, da oznace djela koja je pokudeno raditi. To su djela koja su štetna po covjeka, bilo da se njima propušta neka korist ili se cini nešto loše. Ukoliko je šteta minimalna (znaci ako je djelo bliže dozvoljenosti halalu) onda je to mekruh-tenzihen, a ako je šteta ocita i veca (znaci ako je djelo bliže zabrani haramu) onda je mekruh-tahrimen. Za djela koja su okarakterisana kao mekruh ne postoji eksplicitno jasan dokaz da su zabranjena (haram). Medutim, imajuci u vidu da je puno eksplicitnih i nedvosmislenih tekstova koji covjeku zabranjuju sve što šteti njegovom životu i zdravlju, kako fizickom tako i psihickom, nema sumnje da sve ono što nismo znali da šteti covjeku, kada se pouzdano utvrdi da mu šteti, postaje zabranjenim (haram).
Nadalje, treba znati da harami nisu uvijek na istom stepenu, nego se uveliko razlikuju. Nije isti grijeh nepravedno uzeti život ljudskom bicu i ukrasti jednu marku, mada se i jedno i drugo ubraja u velike grijehe. Mekruhi se mogu, takoder, stepenovati. Što je odredeni mekruh štetniji po covjeka, sve je bliži haramu. Kada njegova šteta bude ocita, a korist nepostojeca onda, zasigurno, možemo reci da je to haram, kao što je pušenje duhana. Medutim, ako za pušenje duhana kažemo da je haram, to ne znaci da je taj cin na stepenu harama kao što je nepokornost prema roditeljima, blud itd. Ne, to je daleko manji haram u odnosu na te velike grijehe, a sama njegova velicina, kao grijeha, ovisi o šteti (dakle mjeri se štetnošcu) koju pušac uzrokuje sebi i drugima. Nema sumnje da je manje griješna osoba koja popuši pokoju cigaretu dnevno što ne uzrokuje nikakve zdravstvene posljedice, zbog jacine i otpornosti njena organizma koji je dobro uhranjen i koji ima jake odbrambene mehanizme (imunitet), od osobe koja puši kutiju-dvije, a ciji organizam nije tako otporan zbog neuhranjenosti ili nekog drugog razloga. Nije isti grijeh žene pušaca kada nije trudna i kada je u drugom stanju, jer kada je u drugom stanju, uz štetu koju nanosi sebi nanosi i nerodenom djetetu.
Nije isti grijeh pušaca koji, kada puši, sjedne pored prozora ili izide napolje i onoga koji dimom truje i uznemirava cijelu porodicu, a narocito svoju malu djecicu koja su rodena sa tako cistim i zdravim plucima. Nije isti grijeh covjeka koji ne zna za štetu odredenog djela i onoga koji to zna. Dakle, nije isti postupak naših djedova koji su pušili, a nisu znali za štetnost duhana i nas danas koji to, itekako, dobro znamo.
Kao zakljucak, mogu da kažem da nije precizno kazati da tri mekruha cine haram. To bi znacilo da je treca cigareta haram, a to možda nije uvijek slucaj. Preciznije je kazati da ustrajnost u cinjenju mekruha vodi ka tome da to postane haram. Kada nešto postaje haramom zavisi od više okolnosti. U svakom slucaju, cvrst musliman ne ustrajava u mekruhu. Osoba koja ustrajava u tome ocito ima slabosti koje šejtan iskorištava da bi njome manipulisao, pa neka o tome svako ko svjesno cini mekruhe dobro razmisli
 

Da li ste znali
mU$A on 09/24/2008 at 7:18am (UTC)
 ST LOUIS

Da li ste znali da u St Louisu zivi oko 70,000
Bosanaca i Hercegovaca sto znaci da je gradu dijaspori sa najvecom populacijom bosnjackog stanovnistva. Pravi i tacan broj samo Allah zna jer se iz dana u dan doseljavaju novi bosnjaci.
 

DA LI STE ZNALI
mU$A on 09/24/2008 at 7:13am (UTC)
 NEW YORK

Da li ste znli da u NJUJORKU zivi vise muslimana nego u SARAJEVU oko 800 000 i ima oko 615 Dzamija i Mesdzida
 

VRIJEME KADA SE PRIMA DOVA
mU$A on 09/23/2008 at 11:03pm (UTC)
 ST Louis MO USA

Mi u St Louisu i svi oni koji zive izvan islamske drzave ili drzave u kojoj je islam u procvatu imamo posebne blagodati sto se tice ispunjenja i uslisavanja dova. Nije isto postiti i raditi u teskim uslovima i postiti i spavati preko dana u prostoru sa rashladnim uredjajima. Nije isto postiti nakon sto si dobro jeo prije nego sto ces zapostiti i postiti tako sto ces gladan zapostiti jer nemas. Nije isto uciti (citati) Kur'an na arapskom nama bosancima i arapima.Nije isto nositi hidzab u Njemackoj i u Iraku.Za sve teskoce u islamu postoje i posebne nagrade ppa tako i uslisavanje dova.

Navest cu vremena kada se dova prima:

DOVA IZMEDJU EZANA I IKAMETA
U ZADNJOJ TRECINI NOCI
PETKOM
POSLIJE NAMAZA
U NEVOLJI (MUSIBETU)
KOD PLAKANJA IZ BOGOBOJAZNOSTI
KADA PADA KISA
NA DAN AREFATA
PRVIH 10 DANA MJESECA ZUL HIDZETA
PRI GLEDANJU U KABU
UZ RAMAZAN
U NOCI LELETUL KADRA
U VRIJEME IFTARA
U NAMAZU NA SEDZDI
U NAMAZU IZA SALAVATA
U NAMAZU PRIJE SELAMA

Cija dova se prima:

MAZLUMA (onome kome je ucinjeno nasilje)
MUSAFIRA (putnika)
RODITELJA ZA DIJETE
POSTACA
PRAVEDNOG VLADARA
ONOGA KO ALLAHA PUNO SPOMINJE
MUSLIMANA ODSUTNOM BRATU MUSLIMANU
HADZIJE I MU'TEMIRA (obavljaca UMRE)
BOLESNIKA
STARCA KOJI SE STROGO PRIDRZAVA SUNETA
ONOGA KOME JE UCINJENO DOBRO,SVOME DOBROCINITELJU
HAFIZA KUR'ANA
ONOGA KO PROUCI KUR'AN
ONOGA KO JE U NEVOLJI,TESKOJ SITUACIJI
DOVA LJUDI KADA SE SAKUPE, PA JEDAN UCI DOVU A OSTALI AMINAJU

Neka nas Allah Uzviseni uputi na pravi put cineci dove u pravo vrijeme.

mU$A 9-24-08
 

ZENA MUSLIMANKA
mU$A on 09/23/2008 at 5:46am (UTC)
 MUSLIMANKA


Dužnosti muslimanke prema svome tijelu o njegovom održavanju


Nedavno sam čuo izreku koja mi se mnogo dopala kada reče jedan brat musliman da je najbolji i najljepši opis koji za sebe ili drugog čovjek može reći je da sam ili da je musliman. Uistinu je tako, kada kažeš musliman to znači moral, poštenje, iskrenost, radinost, čistoća itd. Sve je to sadržano u riječi musliman kao što su sve pozitivne i moralne stvari na ovome svijetu sadržane u riječi islam tj. vjera islam sa svojim načelima i propisima.


Mnoge pozitivnosti koje kod sebe ima jedna muslimanka je i odlika urednosti i čistoće. Riječ muslimanka u glavama ljudi upravo asocira na urednost i čistoću. Islam je oslobodio ženu mnogih odgovornosti i obaveza kojima je zadužio muškarca pa joj tako omogućio da ima dovoljno vremena da poradi na svome izgledu i urednosti sebe i svojih oko sebe a i okoline u kojoj živi. I kao što je zlatno pravilo u islamu da za svako dobro slijedi i nagrada tako i za odražavanje higijene i urednosti muslimanka će biti nagrađena.


Muslimanka je najpreča da povede brigu o sebi tj. liniji svoga tijela i njegovoj urednosti. Kur'an nas sve savjetuje: „ Jedite i pijte ali ne pretjerujte.“( Ali-imran 31). „Sin Ademov neće napuniti gore posude od svoga stomaka...“ ( hadis-Tirmizi). A svima nam je poznato da se najčešće od pretjeranog jela pojavljuje gojaznost koja narušava izgled žene...



Održavanjem vitkoće tijela muslimanka će biti primamljivija svome mužu što će biti uzrokom da je više voli i da mu time ujedno i pomogne da čuva svoj pogled i svoje stidno mjesto od onoga što je Allah Uzvišeni zabranio čime će biti sudionik u nagradi koja slijedi za to. Izgled nije razlog radi kojeg se zasniva brak samo ali njegovo održavanje doprinosti ljepšoj atmosferi bračnog života. Ne kažemo da tako samo treba da postupa žena nego na muškarcu je da se tako ophodi prema svojoj ženi.


Pogrešno je shvatanje da nije ispravno uživanje i naslađivanje tijelom svoga supružnika. Tjelesno uživanje islam nije u potpunosti zabranio nego ga je samo ograničio. To ograničenje upravo jeste brak. U bračnoj zajednici naslađivanje tijelom supružnika je ne samo dozvoljeno nego i za to slijedi nagrada. Ashabi su se čudili tome pa im je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pojasnio da za isti čin, ukoliko se uradi na zabranje način, slijedi kazna tako isti ako se uradi na dozvoljen način slijedi nagrada.(pogledaj 40 Nevevijevih hadisa sa komentarom). Intimni odnosi supružnika će biti mnogo ljepši ako se za to bolje pripreme tj. očiste svoje tijelo i namirišu ga kako bi jedno kod drugog osjetilo samo lijep miris.


„ Da se ne bojim da ne otežam svome ummetu naredio bi im misvak(čišćenje zuba) prije svakog namaza.“ ( muttefekun alejhi)


„ Onaj ko bude jeo bijeli i crveni luk.... neka se ne približava našoj džamiji..........“ ( Muslim). Ovdje su spomenute ove vrste povrća iz razloga što iz konzumiranja istih ostaje ružan smrad.


Ne smijemo dozvoliti da naš supružnik izbjegava našu blizinu zbog ovakvih stvari ili što je adet da se od nas čuje samo ružan zadah.


Kosa je jedan od izražajnih ukrasa žene. Njeno održavanje dosta doprinosti njenoj ljepoti. U današnje vrijeme mnogo je načina da se kosa održava čistom, sjajnom i lijepo a ujedno i mirišljavom. Veličinu toga nam pojašnjava stav jednog dijela islamskih učenjaka koji su izdvojili ženu iz zabrane bojenja kose u crno ukoliko se to sviđa njenom mužu i čini je ljepošom.


Prakticiranje tjelesnih vježbi je isto tako preporučeno za muslimanku jer je to čini zdravijom i pomaže joj u održavanju kondicije tijela i održavanju ljepote njenog izgleda. Ni to u današnje vrijeme nije problem jer je omogućeno da sami sebi u svojim domovima pravimo mini fitness klubove ili da se zakupi slobodan termin za žene samo gdje bi mogle da nesmetano vježbaju.


Mnogo je toga što bi mogli pojedinačno da napominjemo ali to nam svakako nije cilj nego želimo samo da napomenemo muslimanku da ne zapostavlja svoje tijelo i izgled kako bi time uljepšala svoj bračni život i svoje dane ispunila lijepim riječima i komplimentima od strane svoga supruga. I kako bi mogla na njegovom licu zapaziti zadovoljstvo koje će je učiniti najsretnijom ženom na svijetu.


U odnosu na muškarca žena je odlikovana ljepšim izgledom tijela, i ta ljepota se nadzire na svakom njenom djeliću. Sve gore napomenuto se odnosi na održavanje ljepote na koju ima pravo samo njen muž. Tijelo muslimanke nije bezvrijedno i za svakoga. Njena dužnost je da svoje ukrase sakrije od neznanaca i onih pred kojima se oni ne pokazuju. Zbog toga i jeste propisan hidžab.

 

OGOVARANJE (GIBET)
mU$A on 09/23/2008 at 5:39am (UTC)
 



OGOVARANJE

Allah, Džellešanuhu, je strogo zabranio ogovaranje. U 12. ajetu sure el-Hudžurat stoji: O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i Samilostan je. – tj.da ne spominje jedan drugog u odsustvu po onome što ovome nije drago.

Šta je gibet?


Hafiz ibn Hadžer, rahimehullahi alejh, u Fethul Bariju je naveo nekoliko definicija gibeta od nekoliko poznatih alima, kao što je definicija Ragiba, gdje on kaže: Ogovaranje je spominjanje mahana drugih bez ikakve potrebe (nužde) za tim.

Definicija Gazalija: Ogovaranje je spominjanje brata muslimana po onome što se, kada bi to do njega dospjelo, njemu ne bi svidjelo.

Definicija Ibnul-Essira: Ogovaranje je spominjanje insana, u njegovom odsustvu, po onome što mu se ne sviđa, pa, makar to i bilo pri njemu.

Definicija imama En-Nevevija, rahimehullahi alejh: Ogovaranje je spominjanje osobe po onome što joj nije drago, svejedno radilo se o njegovom tijelu, ili vjeri, ili dunjalučkim stvarima, ili ćudu, ili liku, ili imetku, ili roditeljima, ili djeci, ili suprugu-zi, ili sluzi, ili odjeci, ili pokretima, ili slobodnom ponašanju, ili ozbiljnosti (namrgođenosti), ili nečemu drugom što se njega tiče, svejedno bilo to spominjanje riječima, ili davanje znaka, ili namigivanjem.(Fethul-Bari 10/576)...


Sve ove definicije temelje se na hadisu koji je definirao ogovaranje, koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: A znate li vi šta je to ogovaranje? Allah i Njegov Poslanik alejhisselam to najbolje znaju - odgovoriše prisutni. Spominjanje svoga brata po onome što mu nije drago – reče Poslanik sallallahu alejhi we sellem. A šta ako to bude kod njega onako kako sam spomenuo - upita neko? Ako je to onako kao što si spomenuo, onda si ga ogovorio, a ako ne, onda si ga potvorio. (Muslim i autori sunena)

U ogovaranje spada išaret, namigivanje okom, ili da na bilo koji način slušalac razumi o kome se radi. Isto tako u ogovaranje spada kada neki alim, ili neka druga osoba, kod spominjanja nekoga, kaže: Da ga Allah džellešanuhu uputi! Neka Allah i nama i njemu oprosti! Hvala Allahu, Džellešanuhu, koji nas je spasio! (Fethul Bari 10/576, Fikhul-Hanefi fi sevbihil-džedid 5/456)

Slušalac koji ne sprečava ogovaranje, bilo jezikom, rukama, ili prekoravanje srcem, ukoliko nije u stanju jezikom i rukama, ima grijeh ogovaranja. (Fikhul Hanefi fi sevbihil džedid 5/456)
Motivi ogovaranja
Najčešći motivi ogovaranja su: mržnja, zavist, ljubav (tj. slaganje osoba pa međusobno pričaju o drugima), želja za isticanjem i omalovažavanjem drugih, zatim ismijavanje i zbijanje šala na tuđi račun. (Bistro more pobožnosti i suptilnosti 71)
Propis i kazna ogovaranja
Bez sumnje, ogovaranje spada u velike grijehe. To se da zaključiti iz prethodno citiranog ajeta i slijedećih hadisa:

1. Od Enesa radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Kada sam uzdignut u više svere vidio sam ljude koji bakrenim noktima grebu lica i grudi, pa sam upitao: Džibrile, ko su ovi? Ovo su oni koji su jeli ljudsko meso (ogovarali) i nasrtali na čast ljudi - reče Džibril. (Ebu Davud)

2. Od ebu Hurejre radijallahu anhu se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: Ko bude jeo meso svoga brata (bude ga ogovarao) na ovom svijetu, približiće mu se na Sudnjemu danu i reči će mu se: Jedi ga sad mrtva kao što si ga jeo živa. Pa će ga jesti namrgođen i vrišteći. (lanac prenosilaca je dobar, fethul Bari 10/577)

3. Hadis Ebu Hurejre u kome se govori o kamenovanju Maiza, zbog počinjenog bluda. Pa je jedan čovjek svome prijatelju rekao: Pogledaj ovog, Allah mu sakrio sramotu pa nije mogao ostaviti samog sebe na miru dok nije kamenovan kao što se kamenuje pas. Na to im je Poslanik sallallahu alejhi we sellem, prolazeći pored leša od magarca, rekao: Jedite lešinu ovog magarca! Zar se ovo jede – rekoše? Ono što ste maloprije zaradili, ogovarajući svoga brata, gore je od jedenja ovog leša - reče Poslanik, sallallahu alejhi we sellem. (lanac prenosilaca je vjerodostojan i bilježi ga Ebu Jala u Musnedu)

4. Od Aiše, radiallahu anhu, se prenosi da je rekla: Rekla sam Vjerovjesniku sallallahu alejhi we sellem: Šta će ti Safija takva i takva. (neki prenosioci kažu da je rekla: niska rasta) pa joj je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Izustila si tako krupnu riječ koja bi i more, kada bi se sa njim pomiješala, zagorčila. (Tirmizi, hasenun sahih)

5. Na oproštajnom hadžu Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: Zaista su vam, krv vaša, i imeci vaši, i čast vaša sveti, kao svetost ovog dana vašeg, u ovom mjesecu vašem, u ovom gradu vašem. (Buharija i Muslim)

6. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: Svakom muslimanu su zabranjeni čast, krv i imetak drugog muslimana, dosta je čovjeku zla da ponižava i potcjenjuje svoga brata muslimana. (Tirmizi, hasenun garib)

7. Čak oponašanje i imitiranje spadaju u ogovarnje. Od Aiše, radiallahu anhu, se prenosi da je jednom pred Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, imitirala jednog čovjeka. Na što joj je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: Ja ne bih ni jednog čovjeka imitirao kada bi mi dali to i to. (Buharija i Muslim)

8. Alija bin Husejn je rekao: Čuvajte se ogovaranja, ono je doista, začin pasa među ljudima. (Bistro more str.70)

9. Ebu Lejs el-Semerkandi el-Hanefi prenosi da je neko od prijašnjih generacija rekao: Kada bi rekao da je odjeća tog i tog čovjeka kratka, ogovorio bi ga, a šta je tek kad bi o njemu govorio. (Tenbihul-gaflin str.77)

Vidimo da Allah, džellešanuhu, poredi ogovaranje sa jedenjem mrtvoga brata svoga, i kakva je kazna za to i kako se Poslanik, alejhisselam, ponio naspram ogovaranja, mi i pored svega toga imamo plaho duge jezike da metu prašinu po putu. Da meso od ogovaranja ostaje za zubima ne bismo ga mogli očistiti. Što je još gore da to ljudi smatraju dobrim i dozvoljenim, pa u tv emisijama na sva zvona iznose mahane drugih ljudi. Takvi nemaju osjećaja za ljudskom časti i karakterom. Svejedno im je uvrijedili koga ili ne. Naravno u tome slijede šuzoritiš Zapad, a zapostavljaju, i konzervativnim smatraju Islam, koji toliko štiti čovjekovu čast da je čak i neka sumničenja zabranio. Pa kada bi onaj koji sumnja rekao: Istražujem da se uvjerim. Kuran mu kaže: Ne uhodite jedni druge. Pa ako bi rekao: Uvjerio sam se drugim putem, a ne uhođenjem. Kuran mu kaže: I ne ogovarajte jedni druge. (pogledaj Fikhu-Hanefi str.456)

Islam čak zabranjuje ogovaranje mrtvih ljudi, što se da vidjeti iz hadisa one dvojice koji su ogovarali Maiza koji je kamenovan. Ima li i jedna vjera, osim Islama, toliko poštovanja prema čovjeku i njegovoj časti da ga čak i mrtva štiti?!

Ogovaranje može biti kufr, nifak, grijeh i mubah(dozvoljeno)

Što se tiče ogovaranja koje je kufr, to je da osoba nekoga ogovara, pa se toj osobi kaže ne ogovaraj! A onda ta osoba kaže: šOvo nije ogovaranje, ja sam iskren u tomeš. Tim postupkom ta osoba je dozvolila ono što je Allah džellešanuhu zabranio, a ko dozvoli ono što je Allah, džellešanuhu, zabranio postaje kafirom, da nas Allah, džellešanuhu, sačuva od toga.

Ogovaranje koje je nifak bude na taj način, da osoba govori o osobi ali je ne imenuje, već je spominje po čemu će slušaoci znati o kome se radi. U svemu tome ogovarač vidi sebe kao osobu koja se čuva grijeha (jer nije spomenuo ime onoga koga ogovara a ovi znaju o kome se radi). Ovaj način ogovaranja je nifak.

Ogovaranje koje je grijeh, jeste da osoba imenuje osobu o kojoj govori znajući da je to grijeh. Takva osoba je veliki griješnik i nju slijeduje tewba.

Dozvoljeni način ogovaranja, jeste da osoba spominje fasika (griješnika, prestupnika) po njegovom fisku, ili da spominje novotara. Takva osoba ima nagradu za to jer će se ljudi čuvati takve osobe ukoliko saznaju za njeno stanješ. (Tenbihul Gafilin, Ebu Lejs Semerkandi el-Hanefi str.80)

Prethodno smo vidjeli jedan od načina dozvoljenog ogovaranja. Postoji još situacija kada je ogovaranje dozvoljeno. Ja ću navesti jedno pravilo po kome čovjek može da sudi jeli ono dozvoljeno ili zabranjeno. To pravilo glasi: šOgovaranje je dozvoljeno u svakom, šeriatski opravdanom interesu, kao npr. kod učinjenog nasilja, kao u pomaganju sprečavanju zla, u traženju fetve, zatim suđenju i upozoravanju od losegš. (Fikhul-Hanefi fi sevbihi el-džedid 5/457)

Pokajanje od ogovaranja

Onaj koji ogovara čini dvostruki grijeh: grijeh prema Allahu, džellešanuhu, i grijeh prema osobi koju ogovara. Što se tiče prvog grijeha osoba je dužna da se iskreno pokaje Allahu, džellešanuhu, za učinjeni grijeh, a što se tiče drugog grijeha, tu postoje dvije mogućnosti: da je osoba saznala za ogovaranje, i da nije saznala za to. Ukoliko je saznala, onaj koji je ogovarao mora da traži oprosta od osobe koju je ogovarao. Ukoliko nije saznala za ogovaranje, onda je na onome koji je ogovarao da procijeni situaciju, da li je bolje da joj kaže za ogovaranje ili ne. Procjena se ogleda u tome da, kada bi osoba saznala za ogovaranje, da bi to moglo izazvati neželjene posljedice, pa ako procijeni da, ako kaže, neće izazvati posljedice onda će joj kazati i tražiti halala. Ukoliko procijeni da bi moglo biti neželjenih poslijedica, ako mu to kaže, onda mu neće govoriti, nego će moliti za svoga brata muslimana, tražeći oprosta od Allaha džellešanuhu za sebe i za njega. Kao što će ga spominjati po dobru na mjestima na kojima ga je ogovarao. Molim Allaha da nas sačuva od gibeta, ve sallallahu alejhi ve sellem.

 

<- Back  1  2  3  4  5  6  7  8  9  10 Continue -> 





Add comment to this page:
Which entry do you want to comment?
Your Name:
Your Email address:
Your website URL:
Your message:

 
  Today, there have been 97343 visitors (256238 hits) on this page! copyright by mU$A saint louis mo usa  
 
=> Do you also want a homepage for free? Then click here! <=
copyright by mU$A