mU$A - poziv u islam

Essalamu Alejkum

Želja nam je da u ovom tekstu skrenemo pažnju na najbitnije metode koje treba koristiti u pozivanju ateiste u Allahovu vjeru

Nadamo se da će on u najmanju ruku poslužiti vjernicima kao jako oružje u njihovom pozivu ateiste sa kojima se susreću svaki dan i u svim sferama života.

1. Podsjećanje na prirodnu vjeru sa kojom se rađaju svi ljudi

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Nama nijednog novorođenčeta a da se ne rađa u prirodnoj vjeri, a zatim ga njegovi roditelji učine ili židovom, ili kršćaninom ili vatropoklonikom." Nakon što je naveo ovaj hadis, rekao je Ebu Hurejre: "Ako hoćete čitajte Allahove riječi: "Prirodna vjera sa kojom je Allah, dž.š., stvorio ljude i nema izmjene Allahovih stvorenja." (Prijevod značenja - Er-Rum, 30.)

Na daiji je da se prilikom poziva ateiste služi prirodnim dokazima, podsjeća ih na to da se dijete rađa se prirodnim nagonom za vjerom.

Rekao je šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje, navodeći primjer za relaciju priroda - istina: "Primjer prirodnog nagona za vjerom istine (Islama) je kao primjer očnog vida (svjetlosti) i Sunca. Sve što ima oči, kada nema prepreke (zastora) na njima, vidi Sunce. Pokvarena vjerovanja, koja čovjeku bivaju namenuta, kao što su kršćanstvo, židovstvo ili vatropoklonstvo, su poput zastora koji se ispriječava između očiju i Sunca. (Fetava, 4/247. str.)

Rekao je doktor Sulejman El-Eškar, u knjizi El-Akideti fillahi, na 65. i 66. strani: "Svako novorođenče se rađa sa spoznajom Allaha, dž.š., i priznanjem Njegovog postojanja. Teško ćeš naći onoga ko ne priznaje da postoji Bog, pa makar ga nazivao svojim imenom i pored Njega obožavao nekog drugog. Oni koji skreću od ovog prirodnog nagona, sa kojim su stvoreni, pogođeni su nekom bolešću, koju je prouzrokovalo njihovo slijeđenje šejtana u ljudskom ili džinskom liku."

Allah, dž.š., nas je obavijestio u Kur'anu, da je On iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče; da je Allah njihov Gospodar i Vladar i da nema Boga osim Njega. (Prijevod značenja - El-Araf, 172.)

2. Navođenje razumskih dokaza

Najjači razumski dokazi koji bi trebali ubijediti ateiste u njihovu zabludu i vratiti ih u vjerovanje u Allaha, dž.š., su:

a) Racionalna podjela Ono što vidimo oko sebe, pa i mi sami, nastalo je jednim od tri puta:

- slučajno, što ljudski razum sa sigurnošću odbija,

- samostvaranjem, što je također nemoguće, jer određena stvar prije nego što je stvorena bila je nepostojeća. Da li je moguće da nešto što ne postoji, bude stvaralac???

- stvaranjem od strane Onoga Koji upravlja i vlada svime, što vidimo i ne vidimo, Allaha, dž.š.

Kaže Allah, dž.š.: "Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su sami sebe stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju." (Prijevod značenja - Et-Tur, 35.-37.)

b) Nešto što ne postoji, ne može biti stvaralac

Kada razuman čovjek razmisli o stvorenjima koja se rađaju svaki dan, bez obzira da li se radi o ljudskim bićima ili životinjama, o svemu što se zbiva u kosmosu, od puhanja vjetrova, padanja kiše, smjene dana i noći, urođenih pokreta Sunca, Mjeseca i zvijezda i drugim stvarima koje se događaju svakog trenutka, doći će do čvrstog ubjeđenja da to nije djelo nečega što ne postoji, nego djelo Samoopstojećeg, vječno Živog, Gospodara svih svjetova, Allaha, dž.š.

c) Nijema priroda ne posjeduje moć ili neimalac (neposjedovalac) određene stvari ne može tu stvar dati drugome

Poznato je svakom razumnom čovjeku da se imetak ne traži od onoga koji ga ne posjeduje, niti se znanje traži od neznalice.

Onaj ko smatra da ga je priroda stvorila, suprotstavlja se ovom razumskom načelu, jer priroda ne posjeduje koliko je zrno gorušice, a kamoli šta više.

d) Slučajnost ne može proizvesti život

Primjer onoga koji kaže ili je ubijeđen da je ovaj uređeni, precizni i savršeni kosmos, djelo slučajnosti, je kao primjer onoga koji stavi slova abecede u kutiju, izmješa ih, a zatim očekuje da će se od tih slova istkati nekakvo kvalitetno poetsko djelo, ili precizna knjiga iz oblasti inžinjeringa. Nije li takvo nešto jasna lud

ost i pomanjkanje pameti?

e) Princip uzročnosti

Stvarnost, zdravi razum, svjedoče da se ni najmanja pojava ne može dogoditi bez uzroka i da se najmanje stvorenje ne može naći na ovom svijetu bez Tvorca. Takvo nešto je postalo pravilom kojeg može negirati samo onaj ko je izgubio pamet ili je bolesne pameti ili je poput djeteta koje razbije posudu, a zatim kaže: "Pukla je sama od sebe." Vidimo običnog beduina kako, nakon što je upitan o dokazu postojanja Allaha, dž.š., kaže (potvrđujući navedeno pravilo): "Izmet (balaga) ukazuje na postojanje deve u blizini, a trag ukazuje da je neko prošao putem. Zar nebo, ukrašeno sazvježđima, Zemlja isprepletena putevima, more ispunjeno valovima, mrkla noć i svjetli dan, ne ukazuju na postojanje Sveznajućeg i Sveobaviještenog?" (Dževahiru-l-edebi od Ahmeda Hašimija, 2/19)

f) Razmišljanje o stvorenjima ukazuje na neka svojstva Stvaraoca

Sve što imamo (nalazimo) u stvorenju, ukazuje na moć, znanje, vještinu i mudrost kod njegovog Stvaraoca.

Polazeći od ove osnove, kažemo onome ko negira postojanje Stvoritelja: "Razmisli o samom sebi, jer je to nešto što je to tebi najbliže." Kaže Allah, dž.š.: "I u vama samim, zar ne vidite?". (Prijevod značenja - Ez-Zarijat, 121.)

Pogledaj i razmišljaj kako je došlo do tvog nastanka. Prvo si bio kap sjemena koja se ubaci i na sigurno mjesto smjesti. Zatim si jedno vrijeme bio nalik zakvačku, zatim gruda mesa. Poslije toga su ti stvorene kosti i zadjevene su mesom. Na kraju si postao stvorenje sa savršenom vanjštinom i unutrašnjošću.

Zar te razmišljanje samo o ovim detaljima ne bi trebalo dovesti do vjerovanja u Svemogućeg, Sveznajućeg, Koji je sve sa mudrošću i univerzalnim znanjem stvorio?!

Rekao je Allah, dž.š.: "Recite vi Meni: Da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?". (Prijevod značenja - El-Vakia, 58.-59.) "Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena ...". (Prijevod značenja - El-Mu'minun, 12.-14.) Molim Allaha, dž.š., da ovi dokazi učvrste vjernicima njihov iman i da im budu korisno oružje u borbi protiv ateizma.