Za sestre

Essalamu Alejkum



  Stid je jedna pohvalna osobina koja nagoni covjeka da ostavi sve što je loše od govora, djela, ponašanja ili uskracivanja necijeg prava. Kaže šejh Šeharnefuri u svome komentaru Ebu Davudovog "Sunena": "Stid je osjetljivost koja odvraca dušu od onoga što je prezreno u Šerijatu ili u obicajima ljudi." Imam El-Džunejd ibn Muhamed kaže da je stid svijest o Allahovim blagodatima i o sopstvenom uskracivanju u zahvali na tim blagodatima i u ibadetima, tako da se stanje izmedu te dvije stvari naziva stidom, a suština stida je u tome da odvraca od svega što je ružno, kao i od uskracivanja prava drugoga. Stid može biti: urodeni i steceni. Ovaj drugi je Allah, s.v.t., ucinio od imana i njime je covjek zadužen, pored stida koji mu je uroden. Ponekad se osoba toliko privikne na steceni stid da ovaj postane poput urodenog. Poslanik, s.a.v.s., ih je oba objedinio, tako da je kod obje vrste stida dostigao vrhunac.

Kaže hafiz El-Munavi: "Postoje dvije vrste stida: duševni, sa kojim je svaka duša stvorena, poput stida od otkrivanja stidnih mjesta ili stida od polnog opcenja pred drugim ljudima, i imanski stid, a to je stid koji zabranjuje muslimanu da cini zabranjena djela zbog straha od Allaha, s.v.t.." Islam itekako zagovara priskrbljivanje ove uzvišene osobine objašnjavajuci njene vrijednosti i koristi za covjeka i na ovom i na drugom svijetu. Od hadisa koji govore i zagovaraju stid svakako je i hadis: " Od rijeci koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih Božijih poslanika je i ova: "Kad se ne stidiš, radi šta hoceš." (Ahmed, Buharija, Ebu Davud i dr.) U objašnjenju ovog kratkog hadisa, koji i pored svoje kratkoce sadrži brojne pouke, ucenjaci su rekli dvije stvari: Ukoliko se ne bojiš sramote za ono što ciniš, radi ono na što te nagoni tvoja pokvarena duša, a pred Allahom, s.v.t., ceš polagati težak racun za ta djela i biceš "nagraden" prema zasluzi. Vidimo da tekst hadisa dolazi u zapovjednom nacinu, a znacenje mu je prekor i prijetnja. Pored toga, još se naglašava da je ono što covjeka sprjecava da pocini neko loše djelo, ustvari stid i ukoliko neko nema stida, tada je on poput zlocinca koji se ne usteže od bilo kojeg grijeha. Drugo znacenje hadisa je: Ukoliko se za djelo koje želiš da pociniš na stidiš, niti od Allaha, s.v.t. , niti od ljudi, zato što je to ibadet, plemenito djelo ili neka prosta i prirodna dozvoljena stvar, onda to i uradi. Kaže imam Ibnul-Kajim u svojoj knjizi "Ed-da'u ved-deva'u": "Znacenje po prvom govoru uleme je prijetnja kao i u govoru Allaha s.v.t. kada se obraca nevjernicima: "...Radite šta hocete, On, zaista, vidi šta vi radite." (Prijevod znacenja - Fussilet, 40.), a po drugom govoru je dozvola za rad. Nije dozvoljeno razumijevati i tumaciti ovaj hadis sa oba znacenja istovremeno, zato što se prijetnja i dozvoljavanje medusobno negiraju." Takoder kaže u knjizi "Medaridus - salikin": "Prvo tumacenje je ispravnije i ono je govor vecine uleme." Vrijednosti stida Stid je kljuc svakog dobra, zato što je to osobina koja covjeka najviše odvraca od pokvarenosti i upadanja u grijehe. Pored toga, to je i osobina koja nagoni na cinjenje dobrih i plemenitih stvari, a Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Stid ne dolazi osim sa dobrom," (mutefekun alejhi) a u drugom rivajetu: "Stid je svako dobro." Stid je dio imana, kao što je rekao Poslanik, s.a.v.s., kada je prolazio pored jednog ensarije, koji je savjetovao svoga brata vezano za stid, a taj brat je bio toliko stidljiv da bi ga njegov stid ponekad sprijecio da uzme ono što mu i pripada, pa kaže: "Pusti ga, jer, zaista, stid je dio imana." (Mutefekun alejhi) Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Stid i iman su uvijek jedno pored drugog, pa ako jednog nestane, nestace i drugog." (Hakim) Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, i najuzvišeniji je: "La ilahe illellah," a najmanji je uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio imana." (mutefekun alejhi) Kaže Kadi Ijjad el-Malikijj: "Stid je dio imana zato što može biti stecen kao i ostala dobra djela. Ponekad stid može biti uroden, ali njegova primjena u skladu sa Šerijatom zahtijeva sticanje znanja i iskustva tako da i po tome biva od imana. Poneko može reci, znajuci da je svojstvo imana da odvraca od grijeha i nagoni na dobro: "Kako to, a vidimo neke nevjernike koji pri sebi imaju stida?" Na ovo pitanje je odgovorio imam Ibn Kutejbe sljedecim rijecima: "Zaista stid sprjecava svoga vlasnika da cini grijehe kao što ga i iman sprecava, pa je zbog toga i nazvan imanom. Stid je temelj bogobojaznosti i pocetak imana, ali prisutnost pocetka neke stvari ne znaci i prisutnost te stvari, kao što ni temelj ne cini zgradu. Naravno da prisutnost temelja ili pocetka neke stvari ukazuje na to da je i ta stvar skoro prisutna, ali nemoj da te zavaraju neki nevjernici koji posjeduju nešto stida, zato što nema toga na dunjaluku kome nije dato nešto stida, i samo njihova nemarnost ih sprjecava da u njima izraste stablo imana, tako da je stidljivi nevjernik poput onoga koji je skoro prošao kroz vrata, ali još uvijek nije ušao." Stid je jedno od Allahovih svojstava Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Zaista je Allah Stidljiv i Plemenit. On se stidi da ruke Njegovog roba, koji ih je podigao prema Njemu, vrati prazne i izjalovljene." (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže) Od Je'ala ibn Umejje, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista je Allah Stidljiv i Onaj Koji pokriva, voli stid i pokrivanje, pa ako se neki od vas bude kupao, neka se pokrije." (Ahmed, Ebu Davud, Nesai i dr.) Kaže imam Ibnul-Kajjim: "Što se tice stida Allaha, s.v.t., od Njegova roba to je drugacija vrsta stida koja se ne može shvatiti, niti razum može pojmiti na koji nacin se odvija. A On je zaista Stidljiv, i Plemenit, i Dobrocinitelj, i Darežljiv i Uzvišen. On je Onaj Koji se stidi Svoga roba koji digne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne, i On je Onaj Koji se stidi da kazni svoga roba koji je osijedio u Islamu." Allah, s.v.t., uprkos Svoje potpune neovisnosti od svih stvorenja, iz Svoje plemenitosti pokriva griješnika u njegovom grijehu, oprašta mu i prelazi preko njegove greške, ukazuje mu razne blagodati, a povrh svega toga još se stidi da rob vrati svoje ruke praznim nakon što Ga je ponizno molio. Stid je osobina draga Allahu, s.v.t., i drag Mu je onaj ko je posjeduje. Rekao je Poslanik, s.a.v.s., Munziru ibn Aizu, r.a.: "Kod tebe imaju dvije osobine drage Allahu s.v.t.," pa je upitao: "A koje su to osobine?" Poslanik, s.a.v.s., rece: "Blagost i stid." Munzir ga upita: "Da li su one pri meni oduvijek ili sam ih stekao." Kaže Poslanik s.a.v.s.: "Oduvijek," na što Munzir rece: "Hvala Allahu Koji me je stvorio sa dvije osobine koje On voli." (Ahmed i Ibn ebi Asim). Stid je najljepša odjeCa kojom se Covjek moŽe ukrasiti Od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije bio razvrat pri bilo kojoj stvari osim da je nije osramotio, i nije bio stid pri bilo kojoj stvari osim da je nije ukrasio." (Tirmizi, ibn Madze i dr.) Zato ibn Mesud kaže: "Iman je nag, bogobojaznost mu je ukras a stid odjeca." Stid je jedna od najvažnijih osobina poslanika i od najvažnijih stvari kojima su pozivali. Poslanik, s.a.v.s., nam objašnjava u hadisu da je stid osobina koja je preporucivana u šerijatima svih prijašnjih poslanika i to je stvar koja nije derogirana. Ljudi nakon njih su to prenosili i nasljedivali tako da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Od rijeci koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih poslanika ..." Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Musa, a.s., je bio veoma stidljiv covjek, koji se uvijek pokrivao tako da se od njegove kože nije moglo ništa vidjeti cega bi se stidio." (Ahmed, Buharija i Tirmizi). Prenosi se od Ebu Seida, r.a., da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., je bio stidljiv poput djevice u njenoj sobi, tako da, kada bi vidio nešto što mu se ne bi svidalo, znali bismo to po njegovom licu." (mutefekun alejhi) U to vrijeme su se djevice isticale po stidu i cak su navodene za primjer u tome. Medutim, danas su mnogi muškarci stidljiviji od današnjih djevojaka. Cilj ovoga hadisa jeste da Poslanik, s.a.v.s., kada bi vidio nešto što bi prezirao, nije govorio o tome zbog svoga stida, ali bi se to dalo primijetiti na njegovom licu, tako da bi to ashabi primjecivali. Iz ovoga se vidi na kom stepenu je bio njegov moral. Medutim, ovo je samo vezano za povredu njegovih prava i za uvrede koje su mu bile upucivane, ali ako se radilo o Allahovom pravu ili pravu drugih ljudi, u tom slucaju bi stao na stranu istine ne stideci se negiranja nasilja i ne bojeci se pri tome nicijeg prigovora. Stid je islamska osobina Zbog velike vrijednosti i traga koji stid ostavlja iza sebe, ova osobina je postala jedna od vodecih osobina u ovom ummetu. Prenosi se da je Zejd ibn Talha prenio od Poslanika, s.a.v.s.: "Svaka vjera ima svoju moralnu osobinu, a moralna osobina Islama je stid." (Malik, Ibn Madže, a Albani kaže da je sahih) Znacenje ovog hadisa je to da svaki ummet ima neku osobinu koja prevladava kod njih osim stida, a osobina koja prevladava kod našeg ummeta je stid zato što stid upotpunjuje moral, a Poslanik, s.a.v.s., je poslan da upotpuni moral. Zato što je Islam najpotpunija vjera, Allah je dao da se odlikuje upravo najuzvišenijom osobinom, a to je stid. KORISTI I PLODOVI STIDA Napuštanje griješenja zbog stida i straha od Allaha, s.v.t. cinjenje svakog oblika pokornosti prema Allahu, s.v.t. iz ljubavi prema Njemu, iz želje za onim što je kod Njega i iz stida zbog našeg uskracivanja u ibadetima prema Njemu. Kako da se ne stidimo zbog našeg uskracivanja u ibadetima prema Njemu kada vidimo meleke koji Mu nikada nepokornosti ne uciniše, niti im je dosta sedžde i tesbiha, a još ce na Sudnjem danu reci: "Slavljen neka si Ti! Nismo te obožavali onako kako si Ti dostojan." Posljedice nepostojanja stida ili njegovog pomanjkanja a. Srce postaje mrtvo. Kaže Omer el-Faruk, r.a.: "Ciji stid opadne, opašce i njegova pobožnost, a cija pobožnost opadne, njegovo srce ce umrijeti." b. Mržnja drugih ljudi, kao što kaže Sulejman, da mu se Allah smiluje: "Kada Allah želi da upropasti Svoga roba, oduzme mu stid, pa kada mu se oduzme stid, možeš ga naci samo kako mrzi ljude i kako ljudi njega mrze." c. Pomanjkanje stida je od znakova nesrece, kao što kaže "pobožnjak dvaju harema" Fudajl ibn Ijjad: "Pet stvari su znakovi nasrece: Tvrdo srce, oci koje ne placu iz straha od Allaha, s.v.t., pomanjkanje stida, želja za dunjalukom i dugo nadanje (tj. mišljenje da je smrt daleko)." d. Slabost imana, zato što rob, kada izgubi stid, nema ništa što bi ga sprijecilo od upadanja u loša djela, tako da postaje poput onog ko nema imana. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Stid je dio imana, a iman vodi u Džennet, dok je razvratnost dio grubosti, a grubost vodi u Džehennem." (Ahmed, Tirmizi i Ibn Hibban) e. Ulazak u vatru, zato što je izmedu pomanjkanja stida i cinjenja grijeha veoma jaka veza, tako da svako od to dvoje vodi ka onome drugom. Kaže hafiz Ibn Hibban: "Kada se covjek drži stida, tada su uzroci dobra pri njemu, a bestidnik ako se drži razvratnosti je uskracen prisutnosti dobra, a svako zlo mu postaje blisko zato što je stid brana izmedu covjeka i svega prezrenog. Upravo sa snagom stida smanjuje se i covjekov pristup svemu prezrenom, a sa slabljenjem stida svako zlo ce ciniti još više." f. Pomanjkanje stida vodi ka stanju u kome covjek prestaje biti svjestan Allahovog nadzora nad njime i u kome se prestaje bojati Allaha, s.v.t., što ga ohrabruje u cinjenju grijeha. To stanje može otici do te granice da covjek pocinje javno ciniti grijehe, cime ce i zaslužiti vatru. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Cijelom mom ummetu ce biti oprošteno osim onima koji javno cine grijehe, a od javnog cinjenja grijeha je da covjek nocu nešto uradi pa osvane, a Allah ga je vec zaklonio, i kaže: "Sinoc sam uradio to i to..." (mutefekun alejhi) Kaže imam Ibnul-Kajjim: "Od kazne grješnicima je i odlazak stida koji predstavlja supstancu života srca i koji je osnova svakog dobra, pa tako odlazak stida predstavlja odlazak svakog dobra. Do mene je dopro sahih hadis: "Stid je svako dobro," a smisao je u tome da grijesi slabe covjekov stid toliko da ga možda potpuno nestane tako da se covjek ne osvrce na znanje drugih o njegovom lošem stanju ili na to što ga oni gledaju. Kada covjek zapadne u ovo stanje, tada je ostalo vrlo malo nade za njegov oporavak, a ko nema stida, on je mrtvac na dunjaluku, a nesrecnik na Ahiretu." Stvari koje nisu od stida Pohvalan stid je onaj stid koji odvraca od svega što je ružno i koji zabranjuje uskracivanje tudih prava. Ovaj stid se poznaje po svojim plodovima: ukoliko prouzrokuje dobro onda je pohvalan, a ukoliko prouzrokuje zlo onda je to samo slabost i posljedica šejtanskog uplitanja, poput stida zbog kojeg se krije istina ili narušavaju tuda prava. Kaže Allah, s.v.t.: "I u Poslaniku vam je dat najbolji uzor," i kaže Poslanik, s.a.v.s.: "....a najbolja uputa je Muhamedova uputa...", pa kaže imam Sufjan ibn Ujejne: " Poslanik, s.a.v.s., je najbolje mjerilo i prema njemu se porede sve stvari: Prema njegovom ponašanju, životu i uputi, pa ako se poklapaju, onda su istina, a ako se razilaze, onda su batil." Poslanik, s.a.v.s., je bio stidljiviji od djevice, ali ga to nije sprjecavalo da na kršenje Allahovih granica reaguje kao razljucen lav. Kaže imam Kurtubi: "Poslanik, s.a.v.s., je sam bio stidljiv, naredivao je i bodrio druge da budu stidljivi, ali ga stid nije sprjecavao da kaže istinu ili da radi nešto iz vjere, a sve to držeci se rijeci: "Allah se ne stidi istine." Ovo je najljepši i najpotpuniji stid jer onaj kojeg njegov pretjerani stid odvrati od istine je vec ostavio stid od Allaha stideci se ljudi. Takvi nemaju nikakve koristi od stida i njihove osobine su postali nifak i rija.' Stid od Allaha je temelj i osnova zato što je Allah najpreci da se stidi od njega." I pored visokog položaja koji daje stidu, Islam zabranjuje stid na nekim mjestima, a sve to zbog štete, zakidanja prava i kršenja Allahovih granica koji se dešavaju zbog stida u tim prilikama. Gledajuci ashabe koji su bili primjer u stidu, vidimo da se oni nisu stidjeli u dostavljanju šerijatskih propisa prilikom poducavanja drugih ljudi. To su preuzeli od Poslanika, s.a.v.s., koji im je rekao jednog dana: "Ja vas poducavam kao što roditelj poducava svoje dijete: "Kada dodete u "gait", ne okrecite se kibli licem, a ni ledima (gait-mjesto udaljeno od kuca i namijenjeno za obavljanje nužde)." (Ebu Davud i Ibn Madže) Jednog dana mu je došao jedan beduin i upitao ga: "O Božiji Poslanice (šta da radimo) Dok smo u pustinji a neko od nas pusti vjetar?" Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Allah se ne stidi istine! Ako to uradi neki od vas, neka uzme abdest i nemojte opciti sa ženama u njihove stražnjice." (Ahmed) Ovakve su bile i majke mu'mina kako prenosi Seid ibn Musejjib da je Ebu Musa el-Ešari rekao Aiši, r.a.: "Hocu da te nešto pitam, ali se stidim." Ona rece: "Pitaj i ne stidi se, jer ja sam tvoja majka." Pa ju je pitao o covjeku koji opci sa svojom ženom, ali ne polucira, na šta mu ona rece: "Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Ako se polni organi spoje, kupanje postaje obavezno." (Ahmed, Muslim i Tirmizi) Primjeri pokudenog stida Da se muškarac rukuje sa ženom kojoj nije mahrem tvrdeci da to radi zbog stida od nje. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Da neko od vas bude uboden iglom u glavu, bolje mu je nego da dotakne ženu koja mu nije dozvoljena." (Taberani, Bejheki, a Albani kaže da je sahih) Da neko pozajmi novac covjeku koji mu nije baš najpovjerljiviji i poželi da uzme svjedoke za zajam, ali se i pored toga stidi da traži zapisivanje duga uz svjedoke. Da neko dopusti nerazumnom covjeku da troši njegov novac stideci se da mu to zabrani. Od Ebu Musaa el-Ešarije, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Trojica ce prizivati Allaha, s.v.t., pa im se nece odazvati: Covjek cija ce žena biti pokvarena, pa je on ne pusti, covjek koji ce imati neki imetak kod drugog covjeka, pa ne uzme svjedoke za to i covjek koji da nerazumnom covjeku svoj imetak, a Allah, s.v.t., je rekao: "I ne dajite nerazumnim ljudima vaše imetke." (Hakim, a Albani kaže da je sahih) Stid od protivljenja onima koji ogovaraju druge tako da tim postupkom saucestvuje sa njima u grijehu i jedenju mesa svoje brace. Neustajanje iz sijela u kome se vodi beskoristan i lažan govor, ili što je još gore, sijela u kome se napada vjera, ismijava Allah, s.v.t., Njegovi ajeti ili Poslanik, s.a.v.s.. Kaže Uzvišeni: "0n vam je vec u Knjizi objavio: kad cujete da Allahove rijeci poricu i da im se rugaju, ne sjedite sa onima koji to cine dok ne stupe u drugi govor, inace, bicete kao i oni." (Prijevod znacenja - En-Nisa, 140.) Ostavljanje šerijatski propisanog hidžaba od strane nekih djevojaka zbog stida od ljudi 

mU$A august 2008